Kada se ukrste reciklaža, humanitarni rad i ogromna količina pozitivne energije, bar u slučaju Novog Sada, dobije se udruženje ”Čepom do osmeha” koje je u proteklim godinama obezbijedilo ortopedska pomagala za 22 dece iz cele Srbije, za koje je prikupljeno čak 130 tona plastičnih čepova.
Ova organizacija proistekla je iz entuzijazma supružnika Vanje i Boriše Petković koji su sakupljanjem plastičnih čepova i njihovom reciklažom obezbjeđivali novac za kupovinu ortopedskih pomagala za decu sa invaliditetom.
Od lične inicijative koju su podržavali prijatelji i poznanici, ovaj ekološki humanitarni rad je formalizovan kao udruženje “Čepom do osmeha” 2014. godine, a danas širom Srbije postoji 1.500 kutija za odlaganje plastičnih čepova postavljenih po vrtićima, školama, javnim ustanovama, preduzećima, stambenim zgradama i mnogobrojnim manifestacijama na kojima ovo udruženje predstavlja svoj rad, kao i više stotina volontera koji su uključeni u prikupljanje plastičnih poklopaca i njihovu isporuku u Novi Sad.
Na međunarodnom planu postali su poznati septembra prošle godine kada su na centralnom gradskom trgu u Novom Sadu napravili mozaik površine 621 kvadratnih metara sastavljen od 1,3 miliona plastničnih čepova, što bi trebalo da bude najveći mozaik takvog tipa na svijetu. Kako ističe Vanja, inače diplomirani ekolog i predsjednica udruženja “Čepom do osmeha”, to je bila prilika da se u široj javnosti promoviše značaj reciklaže, zaštite životne sredine, solidarnosti i humanitarnog aktivizma, imajući u vidu da je u pravljenju tog mozaika učestvovalo više od 300 volontera. Ova akcija još je pomogla popularizaciji njihovog rada, pa su u njihove prostorije još intenzivnije počeli da pristižu čepovi iz raznih krajeva zemlje, regiona, ali i svijeta.
Začetnik ove ideje je, zapravo, Vanja, koja je prije osam godina, čuvši da se u Sloveniji organizuju akcije prikupljanja čepova i njihove prodaje za reciklažu u svrhu kupovine pomogala za djecu, počela da prikuplja plastične zatvarače i šalje ih u tu zemlju.
“Kolege sa fakulteta i prijatelji iz fakultetskih dana pamte me po tome da sam uvijek vukla kese sa plastičnim čepovima”, prisjeća se Vanja, dodajući da je bilo situacija da se odrekne puta kući kako bi platila isporuku čepova do željenog odredišta, odakle bi bili tansportovani za Sloveniju.
Važna promjena događa se nakon što je upoznala svog sadašnjeg muža, Borišu koji ju je od početka podržao u humanitarnom radu i kada su odlučili da ovaj recept reciklaže i separacije otpada u svrhu humanosti primijene i u Srbiji.
“Ja sam pedijatrijska sestra i meni je životna želja bila da budem pedijatar. Međutim, pošto tu nisu nisu samo zdrava djeca, već i bolesna, a ja nisam mogla da se oduprem emocijama i ne bih mogla da se tome posvetim na taj način, onda sam ekologiju, reciklažu i pomoć djeci spojila u ono što volim i to se nekako ostvarilo. I onda su ljudi to prepoznavali i priključivali nam se”, navodi Vanja Petković.
Prvo dijete u Srbiji koje su pomogli bilo je iz Pivnica u opštini Bačka Palanka, gdje su se Vanja i Boriša upoznali. Dijete je imalo cerebralnu paralizu i bilo mu je neophodno ortopedsko pomagalo.
“Kada smo otišli prvi put u tu porodicu i rekli im da želimo da sakupljamo plastične čepove i da im kupimo neko pomagalo, oni su rekli da prihvataju, ali im je bilo suludo da se od čepova može kupiti nešto. Djetetu je trebao specijalan sto za školu, jer kolicima nije moglo da priđe običnom školskom stolu. I mi smo im to kupili. Za to nam je trebalo godinu i po dana, koliko je trebalo da prikupimo dvije tone čepova”, prisjeća se Vanja.
Ova akcija pobrala je medijsku pažnju koja se proširila i preko društvenih mreža i počeli su da se javljaju i prijavljuju mnogi koji su želeli da se uključe u akciju. Rastao je broj volontera, a zahvaljujući podršci pojedinih kompanija, danas imaju dva kombija s kojima sakupljaju čepove po Vojvodini, Beogradu i Pančevu, dok ostatak Srbije pokriva kurirska služba koja to besplatno radi za “Čepom do osmeha”.
“Ljudi donose čepove iz domaćinstava i imamo desetak posjeta dnevno. Nedavno je došla djevojka iz Pančeva koja je obišla svijet autostopom i donijela nam torbu čepova sa svih krajeva svijeta. Naše stjuardese koje rade u Dubaiju takođe šalju plastične zatvarače. Redovno nam stižu paketi iz Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine”, navodi naša sagovornica.
U zavisnosti od pomagala potrebna je različita količina čepova. Tako je za električna kolica potrebno 10 tona čepova. Do sada su, između ostalih, podijelili prenosivi laptop za slijepe, električni tricikl, aspirator na struju, električni vertikalizator i invalidska kolica… Od početka ove godine tri pomagala su otišla djeci u Sjenicu, Smederevsku Palanku i Novi Bečej.
“Djeca koja iziskuju pomoć biraju se preko konkursa, koji je raspisan jednom godišnje. Uz pomoć prijatelja akcije, kompanije ‘Karl Dietz’, koja se bavi prodajom medicinskih pomagala, donosi se prijedlog o pomoći, koji kasnije odobrava upravni odbor”, kaže Vanja Petković.
Novi projekat koji sprema udruženje “Čepom do osmeha” je postavljanje igrališta za djecu sa smetnjama u razvoju, što će biti jedino otvoreno igralište takvog tipa u regiji. Kupljeno je pet sprava prilagođenih djeci s invaliditetom i čeka se ljepše vrijeme da budu postavljene na prostoru Štranda, najvećeg novosadskog kupališta.
Na pitanje kako supružnici funkcionišu u operativnom smislu, Vanja pojašnjava: “Boriša je onaj koji se probija i dolazi do ljudi, a ja sam tu da te veze održim”.
Boriša navodi da ih do danas nije napustio entuzijazam i da im svaka akcija daje priliku da upoznaju nove ljude, dobre ljude i uvjere se da u društvu ima više onih koji su spremni da učine nešto dobro, od onih drugih.
Kako priznaju, ovaj humanitarni rad nije bez poteškoća. Posebno im je teško palo kada su im staro skladište čepova obili i iz njega ukrali dve tone čepova. To im je teže palo nego dva bicikla koja su takođe ukradena iz dvorišta kuće, jer su bicikli bili njihovi, a čepovi su već bili namijenjeni za kupovinu ortopedskog pomagala. Grad Novi Sad izašao im je u susret i sada imaju prostorije sa garažom u kojoj bezbijedno čuvaju male plastične donacije. Ni jednog trenutka, kako kaže, nisu pomišljali da odustanu od humanitarnog rada.
“Bogatstvo je upoznati nove ljude, steći prijatelje. Kakve god teškoće da su pred nama, imamo jasan cilj i očekivanje ljudi u potrebi koji nam ne dozvoljavaju ni da pomislimo o odustajanju. Ti ljudi koji žele da pomognu, kao i porodice koje obradujemo kupovinom pomagala, svi oni zauzimaju posebno mjesto u mom srcu. I to je pravo bogatstvo”, zaključuje Petković.
Anadolija
