Pretpraznična novogodišnja atmosfera nekada je uveseljavala ljude, a danas ima sve više onih u kojima produbljuje osjećaj promašenosti, nezadovoljstva, depresiju, te budi grižu savjesti. Upravo zbog praznične euforije, kažu stručnjaci, osobe sa mentalnim poremećajima, u ovo doba godine češće počine samoubistvo.
„Zato što sve oko nas poziva na proslavu i sreću, to čini da se osoba osjeća pogrešno, ako nije srećna. Teško je biti nesrećan na srećnim mjestima, depresivan ili nezadovoljan, onda kada je sve oko vas veselo. Osoba, na svu svoju patnju, tada dodatno osjeća još jednu neprijatnost – a to je grižnja savjesti“, tvrdi psiholog i TA psihoterapeut u edukaciji Mirjana Lukić.
Ona dodaje da će, sa psihološkog stanovišta, osoba izvršiti samoubistvo onda kada smatra da ne postoji ništa što može uraditi da bi se njena situacija promijenila, a tome najčešće prethodi depresija i ubjeđenje da ne može takva kakva jeste više živjeti u svijetu kakav je ovaj. Sa druge strane sociolozi povećanu stopu samoubistava i pokušaja samoubistava, posebno u vrijeme praznika, objašnjavaju teškom ekonomskom situaciju u kojoj se nalazi naše društvo.
Ako se osvrnemo samo desetak dana unazad vidjećemo da je porastao broj (pokušaja) samoubistava. Starac se bacio sa mosta u Banjaluci, spašen je, ali je kasnije preminuo u bolnici. Žena iz Goražda se polila benzinom i zapalila se pred očevom vikendicom.
Mladića (21), koji je prije nekoliko dana pokušao da skoči sa željezničkog mosta u naselju Česma, vatrogasci i policajci uhvatili su u posljednjem momentu i spasili. Vatrogascu je prije toga rekao: “Imam problema“.
Okončanje patnje
„Kada neko želi da izvrši samoubistvo, treba imati na umu da je on u zaista za njega teškoj, neizdrživoj situaciji, oscilaciji misli i emocija koje nanose bol i patnju. To ne znači da za njega nema izlaza, već da on ili ona prosto ne vide izlaz u datoj situaciji. Osoba ne želi da završi njen život, već da stane u kraj tom bolu i patnji“, kaže Mirjana Lukić i naglašava da je važno imati na umu da nikad nemamo samo jedan izbor, već najmanje dva.
Ona poručuje i da je sasvim normalno i prihvatljivo biti nesrećan ne srećnom mjestu, jer ako se silimo na sreću, mi nismo autentični.
„Poželjno i najispravnije moguće ophođenje prema sebi jeste da dopustimo sebi da osjećamo ono što osjećamo“, rekla je Lukić i naglasila da praznici predstavljaju porodična okupljanja, pa za nekog ko je izgubio nekog bliskog, ovo može biti težak period i okidač da počne razmišljati o samoubistvu.
„Kupovati znači biti“
Sociolog Mirjana Čeko ističe da, ako govorimo o faktorima koji uzrokuju samoubistva ili pokušaja istog, možemo reći da su to u većini slučajeva mentalni poremećaji – depresija, anksioznost, PTSP uzrokovan ratnim dešavanjima. Međutim, ona ističe i nemogućnost prilagođavanja pojedinaca društvenim pojavama koje nosi novo vrijeme.
Jedan od takvih modernih trendova, koje brojni građani, na granici siromaštva, ne mogu da prate jeste konzumeristička kultura koju nameće potrošačko društvo. Tako danas, dodaje Čeko, „kupovati znači biti“, a pojedini članovi našeg društva zbog toga se osjećaju marginalizovani socijalno i ekonomski.
„S obzirom na zabrinjavajući procenat nezaposlenih, niska primanja i teške radne uslove, koji onemogućuju integraciju u takve društvene okvire, pojedinci se osjećaju stigmatizovano i diskriminisano“, rekla je Čeko i dodala da je samoubistvo nerijetko i revolt zbog prilika u kojima se nalazi dato društvo.
U našem slučaju, dodaje ona, to je opšta letargija, teški životni uslovi, te nemogućnost napredovanja u poslovnom, profesionalnom, porodičnom i bilo kojem drugom životnom aspektu.
Crna statistika
Od januara do novembra ove godine evidentirana su 42 samoubistva, kažu u banjalučkoj policiji i dodaju da je to za oko 33 odsto manje u odnosu na 2016. godinu, kada su evidentirana 63 samoubistva.
„Ove godine, samoubistvo je počinilo 36 muškaraca i šest žena“, izjavila je Marija Markanović, portparol Policijske uprave Banjaluka.
Stručnjaci ističu da, ukoliko dođete na temu suicida sa odraslom osobom, prvo porazgovarate sa njom o toj odluci, a onda nužno obavijestite o tome njene bliske prijatelje ili porodicu. Ne smijemo zanemarivati čak ni na oko obične izjave o suicidu, koje mogu biti „poziv u pomoć“.
I djeca razmišljaju o samoubisvu
Mirjana Lukić ističe problem djece i adolescenata koji razmišljaju o samoubistvu i preporučuje da se i oni upute na razgovor sa stručnjakom. U tom uzrastu oni psihološki nisu dovoljno razvijeni i više razmišljaju da tim činom nanesu bol onome ko je uzrok njihove patnje.
„Ako budete u prilici da razgovarate sa djetetom koje vam prizna da razmišlja o samoubistvu, imajte na umu da ono ne zna da je suicid konačni kraj. U tom slučaju bilo bi dobro porazgovarati sa njim ili njom na tu temu“, savjetuje Lukić i dodaje da djeca ili tinejdžeri za pomoć mogu da se obrate stručnjacima koji dežuraju pored „Plavog telefona“, savjetodavne linije za sve poteškoće koje proživljavaju. Broje telefona je 080 05 03 05.
Nije sramota zatražiti pomoć
Naizgled bezizlaznu situaciju u kojoj se nalaze osobe sklone suicidu dodatno komplikuje činjenica da je u našem društvu još sramota tražiti pomoć psihologa ili psihijatra. Međutim, stručnjaci preporučuju da ipak porazgovarate s nekim bliskim, ili osobom u koju imate povjerenja, te da joj povjerite šta osjećate i o čemu razmišljate.
„Potražite pomoć psihijatra ili psihoterapeuta, neko obučen u domenu pružanja pomoći na ovaj način može vam pomoći da sagledate vašu situaciju iz druge perspektive, kako biste pronašli rješenje za svoju patnju i bol. Osobe koje se profesionalno bave pružanjem pomoći mogu itekako uticati da promijenite tok svog života i da se brže oporavite“, poručuju stručnjaci.
Preporučuju i dvije knjige o ovoj temi, koje su pomogle hiljadama ljudi širom svijeta: “Zašto se niste ubili?” od Viktora Frankla, koja se može pronaći i na internetu u PDF izdanju, i “Izaberi život”, autora Tomasa Elisa i Kori Njuman.
Tamara Bogunović
