Nevjerovatna priča gimnastičarke koja se takmiči u petoj deceniji zbog bolesnog sina

Na Olimpijskim igrama u Riju takmiči se i jedna posebna gimnastičarka. Njeno ime je Oksana Čusovitina i ima čak 41 godinu što su nevjerovatne godine za tako težak i zahtijevan sport kao što je gimnastika. No, Oksana se uspješno takmiči s mnogo mlađim učesnicama i ostvaruje zavidne rezultate, a nastupila je na svim Olimpijskim igrama od 1992. naovamo.

Oksanin nevjerovatan uspjeh nije vezan samo za njene godinee. Naime, ona sve što radi – sve naporne treninge koje odrađuje i rezultate koje postiže – radi zbog svog bolesnog 17-godišnjeg sina Ališera kojemu je dijagnostifikovana leukemija. 

Sve je počelo još davne 2002. kada su Oksana i njen suprug Bahtijer Kurbanov, inače rvač, nastupali na Azijskim igrama. Primili su telefonski poziv od Oksanine majke koja je čuvala njihova tada trogodišnjeg sina, da mu nije dobro i da povraća krv. Testovi su pokazali da se radi o vrlo ozbiljnoj bolesti i da dječak ima leukemiju. 

Smesta je trebalo da započne liječenje jer doktori su mališanu bez adekvatne terapije davali još samo mjesec dana života. No, lista čekanja u Uzbekistanu je enormna i pitanje je da li bi mali Ališer stigao na red u bolnici u Taškentu. Jedini izlaz bilo je liječenje u klinici u Kölnu, koje je, međutim koštalo preko 100.000 evra.

Oksana i njen suprug prodali su stan i dva automobila ali i tako nisu uspjeli da sakupe ni polovinu potrebnog iznosa. Uzbekistanska gimnastička federacija odlučila je da pomogne, no ni s njihovom pomoći novca nije bilo dovoljno. Tada su se priključili prijatelji i poznanici. 

„Tad sam shvatila da na svijetu ipak ima mnogo više dobrih nego loših ljudi. Puno ljudi nam je pomoglo donacijom, a pridružile su se i neke kompanije’, kaže Oksana. 

Međutim, ni sav prikupljen novac nije bio dovoljan za kompletno liječenje, a Oksana je znala da će troškova biti još jer je leukemija bolest koja se i nakon što je izliječena, opet može vratiti.

Tako je pristala da nastupa za gimnastičku reprezentaciju Nemačke, a tamošnje sportske federacije su obećale da će podmirivati troškove liječenja. Vlasti Uzbekistana bile su prilično uznemirene zbog njene odluke, no preklinjala ih je da je puste i objašnjavala im da sve to čini samo zbog sina. 

Ipak je uspjela da dobije vizu i počela je da nastupa pod njemačkom zastavom. Treninzi i nastupi za Oksanu su bili vrlo naporni jer je morala da se usresredi na gimnastiku, a istovremeno je bila zabrinuta za zdravlje sina. 

„Da sam se povrijedila, ne bih mogla da nastupim i ne bih sinu mogla da omogućim liječenje. To je za mene bilo strahovito stresno“, priča Oksana. 

No, nakon liječenja u Kölnu, Ališer je ozdravio, a kako je još preostalo nešto novca od njegovog liječenja, Oksana je odlučila da ga daruje drugoj djeci koja su bila u sličnoj situaciji.

Oksana, Bahtijer i Ališer započeli su nov život u Nemačkoj. Zanimljivo, dječak se takođe zainteresovao za gimnastiku i na nekim takmičenjima ostvario vrlo dobre rezultate. Kasnije je trenirao i fudbal, a Oksana kaže da je sve to vreme bio i vrlo dobar u školi. 

„Obožava da uči i najgora mu je kazna kad mu kažem da neće ići u školu. Zapravo, on je pravi mali Nijemac, vredan i uredan. Trenutno želi da postane bankar’, kaže Oksana. 

Oksana i Bahtijer žive na relaciji Njemačke i Uzbekistana. Jedno vreme talentovanu gimnastičarku pod svojom zastavom je želela i Rusija, ali ih je odbila. 

Na Olimpijskim igrama u Riju ponovno nastupa za Uzbekistan i uspješno se nosi s takmičarkama koje u vrijeme kad je ona počela da trenira još nisu bile ni rođene. 

Svi sportisti Oksanu opisuju kao živu legendu koja je postigla nevjerovatne stvari. I dok većina gimnastičara nastupi na najviše dve Olimpijske igre, Oksani su ove u Riju već sedme.