Mirela Priselac Remi svestrana je umjetnica i muzičarka, najpoznatija kao frontmen hip-hop sastava ”Elemental”.
Ipak, njena interesovanja su puno šira, a domaća javnost zavoljela ju je i zbog toga što se ne libi da kaže ono što misli, pa makar se to često i ne poklapalo sa mišljenjem većine.
Banjalučka publika imala je priliku da je u utorak veče sluša u klubu “Streamline”, ali u ulozi DJ-a. Za tu priliku pripremila je poseban DJ set koji je rasplesao sve posjetioce. Takođe je i otkrio šta ova poznata muzičarka privatno voli da sluša.
Iako postoji od 1998. godine, sastav koji su u početku činili trojica MC-ja, danas broji sedam članova. Muziku, stihove i aranžmane stvaraju sami, a tokom godina dokazali su se kao sjajni muzički autori i izvođači. Grupa se trudi da društveno angažovanim tekstovima ukazuju na probleme sa kojima se susreću mladi na našim prostorima, ujedno ističući potrebu za njihovim rješavanjem. Upravo ti tekstovi, muzika koja hipnotiše mase i nemjerljiva količina pozitivne energije, prema mišljenju Remi, recept su zahvaljujući kojem “Elemental” postoji već 19 godina.
U intervjuu za “Nezavisne” govori zašto je smatraju urbanom muzičarkom, otkriva šta je najveća inspiracija za njihove tekstove, ali i zašto ne podržava patrijarhalan odgoj.
NN: Otkud Vi u DJ priči, kakav je osjećaj i na ovaj način baviti se muzikom?
REMI: Ja sam više kao neki selektor muzike. To je nešto moje i ta priča je krenula sasvim spontano kada sam shvatila da bi i na taj način mogla da uklapam različite muzičke žanrove kao i da eksperimentiram. Nastojim da puštam nešto što će se publici svidjeti, na neki način im malo i podilazim, ali puštam nešto i za svoju dušu. Bitno je da se svi dobro zabavimo. To nije odmor od benda, već nešto što pored benda radim za svoju dušu.
NN: Nedavno ste posjetili SAD, te bili i na čuvenom festivalu “Coachella”, kakvo je to iskustvo?
REMI: To putovanje je bilo divno iskustvo. Posjetila sam dosta gradova, između ostalih Santa Barbaru, Čikago, Los Anđeles. Toliko mi je bilo potrebno da se malo maknem od svega. To je dobro iskustvo da vidite hoćete li se snaći u novoj i potpuno nepoznatoj sredini. Mi dosta znamo o njihovoj kulturi, tako da sam otprilike i znala šta me čeka. Ali, opet je bilo par situacija u kojima morate biti i ludi i hrabri i mislim da sam takva i bila. Jedan od ciljeva ovog mojeg putovanja je bio da vidim koliko mogu biti sama sa sobom. To je svojevrsni terapeutski pothvat. “Coachella” je posebno iskustvo i mislim da bi, ko god ima priliku, trebalo bar jednom da posjeti ovaj festival. Posebno su mi se dopali “Radiohead”, Kendrik Lamar i čovjek koji se zove Hans Zimer. To su nastupi u kojima sam i ja kao glazbenik dosta naučila o glazbi.
NN: Niste pobornik toga da bend stalno pliva u istom zvuku, što se može primijetiti i kroz transformacije kroz koje je “Elemental” prolazio.
REMI: Znate kako kažu: ono što je stalno, to je promjena. Tako se i sa nama dešavalo. Za svaki naš album govorili bi da je najbolji. On i jeste to bio u tom momentu. Iz albuma u album idemo ka tome da stvorimo neki svoj zvuk. To je cilj svakog umjetnika, izvođača. Smatram da kada glazbenik stalno radi jedan te isti zvuk “zapne” u trenutku vrhunca i sam sebe zatvara u neku vrstu zlatnog kaveza. Najgore što umjetnik može da učini sebi jeste da zatvori u jednu ladicu cijeli svoj život. Takav nikada neće vidjeti ljepotu stvaralaštva koja ga okružuje.
NN: Bez obzira na to kako se mijenjala Vaša muzika, tekst je ipak ono po čemu je “Elemental” prepoznatljiv. Britka kritika stvarnosti, seciranje društvenih događaja, otprilike je ono o čemu pjevate. Da li je svakodnevica toliko neiscrpan izvor inspiracije?
REMI: Hvala vam na tome. Mi smo angažirani bend i mislim da je važno da govorimo o onome što nije dobro, kao i onome što je dobro u našem društvu. Kroz tekstove nastojimo da izrazimo nas onakve kakvi doista jesmo, autentični i stojimo iza svojih riječi. Ne mogu da budem nesvjesna svoje okoline, a da se smatram angažovanim umjetnikom. Nezadovoljna sam kao i svaki drugi građanin koji je svjestan da se njegove slobode sistemski narušavaju s viših instanci. Jedina razlika je u tome što ja imam mikrofon i pero u ruci pa mogu glasnije da progovorim o problemima “malog čovjeka” koji me muče.
NN: Mediji Vas etiketiraju kao urbanu muzičarku. Da li se i Vaš stav poklapa sa svime što taj pojam sa sobom nosi?
REMI: Pa ljudi to često povezuju sa mjestom u kojem živiš. Ja sam u Zagrebu koji jeste urban i moderan grad, ali to što sviram takvu muziku, krećem se u tom nekom urbanom miljeu ne znači da podržavam i sve što to sa sobom donosi. Vi imate ljude koji žive u manjim sredinama a puno su više otvoreni i šire razmišljaju nego ljudi u velikim gradovima. Ja, da budem iskrena, ni ne znam šta konkretno podrazumijeva ta etiketa, ali to je dosta došlo i zbog toga što mnogo govorim i što se zalažem za prava žena.
NN: Otvoreno govorite da niste pobornik patrijarhalnog odgoja, iako je ono duboko ukorijenjeno i još uvijek prisutno kod naroda koji žive na ovima prostorima?
REMI: Pa, definitivno nisam upravo zbog ovog što sam govorila. Mislim da prvenstveno ne treba da se vraćamo takvom načinu odgoja zbog svih tih prava koje su žene uspjele da izbore za sebe. Treba da imaju jednaka prava da rade, obrazuju se i napreduju baš kao i muškarci. Da nikada ne pomislimo više na to da im je samo mjesto u kuhinji i za šporetom. Ne mislim da treba slijepo ići za novim načinom života, ali ako ste dovoljno savjesna osoba, znaćete odmjeriti šta je dobro, a šta ne.
(NEZAVISNE)
