Biti srpski vaterpolista ne znači samo uskočiti u bazen i šutirati u gol, plivati. Biti srpski vaterpolista je mnogo više od pukog shvatanja sporta kao igre. U prenesenom značenju biti srpski vaterpolista znači biti hrabar, odvažan, pobednik i kad je najteže, borac.
Biti čovjek.
Mnogo puta izgovrena misao “U dobru se ne uznesi, u zlu se ne ponizi”, savrešno pristaje našim “delfinima”, jer oni ne znaju drugačije, već samo pošteno za svoju zemlju, srcem…
Imali su od koga da uče. Nekada su upijali životne i vaterpolo lekcije od Vlade Vujasinovića, danas od još jedne gromade i ljudine Dejana Savića.
A, selektor je pokazao da i u trenutku najveće euforije postoji nešto što je ljudksa dužnost: treba prići, pružiti ruku protivniku, čestitati…
Prizor zagrljaja srpskog i hrvatskog selektora Ivice Tucka je možda i najdirljivija scena finala i najveća pobjeda sporta. Tako treba. Uvijek i u svakoj prilici, na svim sportskim borilištima kada se sastanu Hrvati i Srbi.
