MODRIČANIN SA ADRESOM U BANJALUCI: Sakupljanje sličica – strast koju nije lako objasniti

Ljudi se jednostavno navuku na to. Mnogi to ne shvataju. To je kolekcionarstvo. Kada upitate bilo kog kolekcionara zašto sakuplja određene stvari, neće znati da vam da precizan odgovor. To je ljubav, strast! Ovako za portal ČITAJMUŠKI počinje priču strastveni kolekcionar samoljepljivih sličica, Bojan Jakovljević iz Modriče, koji već godinama živi i radi u Banjoj Luci.

Kaže da samo oni koji sakupljaju sličice znaju sa kakvim nestrpljenjem se očekuje izlazak novog albuma i dočekuju nove „mjenjaže“, kupovina kesica i otvaranje sa iščekivanjem koju sličicu ćeš izvući, čekanje da poštar zazvoni na vrata i donese vam pismo sa sličicama iz drugog grada.

– Poseban je osjećaj zalijepiti posljednju sličicu u album i kompletirati nešto za čim ste tragali danima, mjesecima, a nekad i godinama. I nisu samo sličice u pitanju. Tu je i druženje. U vrijeme kada su računari preuzeli primat, kada mladi sve manje borave u društvu prijatelja, a i ako to rade, onda je to u kafićima i drugim zatvorenim prostorima, otići u park, u našem slučaju „Petar Kočić“, predstavlja neki „izduvni ventil“, gdje zaboraviš na sve obaveze, probleme i uživaš u tom periodu u kojem si okružen istomišljenicima i samo jedno ti je bitno – pronaći što više sličica koje ti nedostaju – navodi Jakovljević.

Roditelji krivci za vraćanje kolekcionarstva u modu

Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine bilo je prava prekretnica za vraćanje u modu sakupljanja sličica, ali i za spas posrnulog italijanskog giganta u proizvodnji samoljepljivih sličica i albuma, kompaniju Panini, koja je do tada bila na rubu propasti.

Pomalo iznenađujuće, ali vraćanju popularnosti sakupljanju sličica nisu zaslužni klinci, već njihovi roditelji, za koje su albumi, u vrijeme njihovih dječačkih dana, bili jedini prozor u manje poznati dio fudbalskog svijeta.

Takva situacija je i u svijetu, ali i kod nas, što potvrđuje i Jakovljević.

– Sličice sakupljaju najčešće stariji, a djeca manje-više. Zavisi koji album se sakuplja. Svjesni smo teške finansijske situacije u društvu, a pogotovo kod tih klinaca, koji nemaju svoj novac. Današnji roditelji, u većini slučajeva, nisu svjesni šta znači biti kolekcionar. Za njih je to sve bacanje novca. Nisu svjesni koliko se prijateljstava sklopi tokom mjenjaža, upoznaju novi prijatelji, ljudi koji vam mogu biti od koristi, a i vi njima tokom života. Nasuprot njima, postoje i oni koji dovode svoju djecu na mjenjaže, sakupljaju zajedno sa njima, a ima i onih čija djeca odustanu od sakupljanja, a oni nastave sa kolekcionarstvom – ističe ovaj pasionirani kolekcionar.

Tilustracije-6ačan broj kolekcionara nije moguće utvrditi, a on zavisi od različitih faktora, poput vrste albuma i trenutnog finansijskog stanja. Najveći broj
sakupljača pojavljuje se samo kada su aktuelna svjetska i evropska prvenstva. Neki sakupljaju samo albume Lige šampiona, neki domaću Premijer ligu BiH, a neki su orijentisani na košarkaške albume. Ima i onih koji, pored sportskih, sakupljaju i ostale sličice, npr. Životinjsko carstvo, Ledo medo, Frozen… Naravno, postoji i oni koji bukvalno sakupljaju „sve i svašta“.

Moderne tehnologije olakšale „mjenjažu“

Razvoj modernih tehnologija, a posebno društvene mreže, olakšale su razmjenu sličica i popunjavanje albuma.

– Uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine pokrenuo sam Facebook grupu „Razmjena sličica Banjaluka“, koja trenutno broji nešto više od 600 članova. Naravno, tu je mnogo sakupljača iz drugih gradova. Ali, s ponosom mogu reći da je naša grupa najaktivnija i da nijedna grupa nekog određenog grada nema ni približan broj sakupljača kao naša. Često mijenjamo sličice sa prijateljima iz Tuzle, sa kojima imamo najbolju saradnju – naglasio je Jakovljević i dodao da sličice mijenjaju i putem pošte sa kolekcionarima iz zemalja okruženja, ali i cijelog svijeta.

Ipak, moderne tehnologije donose i određene opasnosti ovom vidu kolekcionarstva. Naime, u svijetu je sve popularnije i sakupljanje elektronskih sličica, ali naš sagovornik ne vjeruje da će to ugroziti kolekcionarstvo samoljepljivih sličica.

– Taj vid sakupljanja nema „gušt“ koji ima stvarno sakupljanje. Poznajem svega par ljudi koji, pored stvarnih, sakupljaju i elektronske sličice, ali to je više iz dosade. S druge strane, ne poznajem nikoga ko sakuplja samo elektronske sličice, a ne i prave. Jednostavno, to nije to. Najveća draž sakupljanja je razmjena sličica sa drugim kolekcionarima. A toga u elektronskom svijetu nema. Odnosno ima, ali nema ništa „ljudsko“ u sebi. Nema druženja, a to je najbitnije u svemu ovome – poručuje Jakovljević.

Pogodila ga smrt posljednjeg Paninija

skupljanje-slicica-borisKolika je strast u sakupljanju sličica, potvrđuje još jedan pasionirani kolekcionar, Boris Latinović, iz Prijedora, kojeg je duboko pogodila nedavna smrt Umberta, poslednjeg od italijanske braće Panini koji su početkom šezdesetih godina napravili bum u svijetu proizvodeći albume za popunjavanje sličicama.

– Nisam vjerovao da će me snaći tuga zbog smrti čoveka kojeg nikada u životu nisam vidio, a koji je bio dio mog djetinjstva. Ipak, nadam se da ću ostvariti želju i posjetiti njihovu fabriku u Modeni – kaže ovaj mladić, koji je sličice počeo sakupljati kao petogodišnjak, nekoliko dana uoči početka Svjetskog fudbalskog prvenstva u Italiji 1990.

Boris ima nevjerovatnu kolekciju koju čini više od 250 različitih albuma iz različitih sportova.

– Imam i onaj sa Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine, koji je jako rijedak, zatim „Montreal 76“, albume raznih crtaća, album Nestle o životinjama iz 1932. Za paninijevo SP u Minhenu ‘74 nuđeno mi je 400 evra, za Euro ‘80, koji nije izlazio na području Jugoslavije, 500 evra. Inače, sveti gral kod kolekcionara je album Meksiko ’70. Izašao je u ograničenom tiražu u nekoliko evropskih zemalja i zaista bih volio da ga nabavim. Košta od tri do pet hiljada evra, a jedini na teritoriji bivše Jugoslavije ga ima Miloš Filimonović iz Beograda, distributer Paninija za Srbiju – otkriva Boris.

Prvi album Đuzepea, Benita, Franka i Umberta Paninija objavljen je 1961. Bio je posvećen italijanskim prvoligašima, a u njemu su bili i naši Vujadin Boškov i Todor Veselinović. Kompanija „Panini“ publikovala je do danas više od 30 milijardi sličica fudbalera, a kod nas je izdanje albuma „Italija 90“ prodato u tiražu od preko 100 hiljada primjeraka.