U svim zemljama Balkana, i dalje u svim sferama, a posebno u politici, narod neprestano trazi lidera. Korijene vjerovatno treba tražiti u istoriji ovih prostora ali ako bi krenuli u tom pravcu, otišli bi predaleko i vjerovatno bi odmah došlo do polemike i konflikta, kako uvijek i završavaju naše priče, vezane za istoriju.
Mi živimo u sadašnjosti,a ne u prošlosti i vrijeme u kojem živimo se naziva moderno vrijeme, a to je vrijeme koje nosi nove izazove, nove strategije i traži nove metode upravljanja državama.
Savremene, zaista demokratske države u Evropi nemaju lidere nego sistem. Sistem daje izvrsnu vlast koja realno upravlja državom i daje ”Primus Inter Pares” ili prvog među jednakima, a to je premijer. Premijeri se i nazivaju Prime minister ili Prvi ministar, a što i pokazuje da je on samo Prvi, a ne i jedini ili samostalni donosilac odluka.
Ako se malo udubimo u sistem vladanja u demokratskim društvima, vezanim za gore navedeno, a takođe uzevši u obzir i funkciju Predsjednika države, kao i to, da su predsjednici u Evropskim državama uglavnom nosioci formalnih punomoći, a ne bilo kakve stvarne, izvršne vlasti, trebali bismo se zamisliti nad ”revidiranjem naše biračke i građanske svijesti” u pravcu traženja sistema, a ne pojedinaca ako ne želimo da potpuno izgubimo trku sa vremenom,a vrijeme je informacija.
Nevjerovatno lak prostup informacijama preko intereneta, omogućava ljudima, da vrlo lako i brzo mogu uporediti bilo kakvu izjavu, dijelo ili bilo šta, što je izašlo u javnost i to daje mogućnost za provjeru istog, a to samo po sebi sve više zatvora prostor za manipulacije, kojim se trenutno, političke nomenklature maksimalno služe, preko osnovnih medija, televizije i novina.
Znajući da pisani mediji odumiru velikom brzinom i da će ubrzo postati istorija i da era televizije ide ka svome kraju jer dolaze sasvim druge tehnologije i kao sto je nekada kolor televizija zamijenila crno-bijelu. Tako će se uskoro i televizija, iz sadašnje forme transformisati u novi medij, a koji će imati malo sličnosti sa ovim, kakvim se danas koristimo.
To znači da ako želimo da idemo naprijed, moramo pratiti nove tehnologije, Nove tehnologije traže nove ljude, moderne ljude, pripremljene na izazove budućnosti, a ne prošlosti, a to nas vraća na početak priče i na to da ne trebamo i ne možemo imati solo igarče, nego da moramo imati timove.
Samo timovi sa podjeljenim odgovornostima, koji ce držati korak sa modernim svijetom, mogu iznjeti promjene i svome narodu omogućiti bolji zivot. Timovi koji će raditi u sistemu kao i u svim normalno uređenim državama.
Nema više vremena za pojedince, koji uvijek imaju spreman odgovor na svako postavljeno pitanje, od ekonomije do medicine,preko međunarodnih odnosa do nuklearne fizike,a ne izlaze iz svojih malih krugova, u koja su ušli još prije dvadeset i pet godina.
Potreban nam je sistem i timovi ljudi koji ce donjeti sigurnost i znati odgovore na pitanja iz svoje zone odgovornosti, a ne na svaku moguću temu. Timove koji će svako u svom području biti stručan, obrazovan, pripremljen za izazove i da se dopunjuju u poslu, za koji su ih izabrali građani. Jer kao sto reće jedan sportski trener: ”Ja nemam u timu najbolje igrače iz moje zemlje, ali imam igrače, koji su najbolji,kada igraju zajedno, kao tim!”.
PIŠE: DRAŠKO AĆIMOVIĆ, ambasador BiH u Briselu
