Baš kao što je sve lijepe stvari u životu teško riječima opisati, tako je i zadivljujuće predjele koji nas okružuju podjednako teško dočarati. Neki predjeli, na sreću njihovih žitelja, odišu posebnom geografskom ljepotom, pejzažima i dobrotom ljudi, koji im daju dušu. Ni naša regija nije zakinuta za iste, a jedan od njih je svakako planina Zlatibor, smještena na jugozapadu Srbije. Kada neko mjesto ima tradiciju turizma započetu davne 1893. godine, ne čudi zašto je i dan-danas jedna od glavnih atrakcija svih putnika namjernika kroz susjednu nam državu.
A, zašto je to tako, mogla je kroz tri dana putešestvija po Zlatiboru da se uvjeri ekipa novinara iz Republike Srpske, koja se na ovoj planinskoj ljepotici našla zahvaljujući Ministarstvu trgovine i turizma RS i Turističkoj organizaciji Zlatibora (TOZ). Svaki segment ove planine je priča za sebe i dalo bi se o njima pisati nadugačko i naširoko, ali prostora uvijek manjka. Priču je najbolje početi od srca Zlatibora, odnosno od Kraljeve česme, koja je dobila ime po Aleksandru I Obrenoviću, koji je i finansirao njeno podizanje, u znak zahvalnosti za ugodno provedene dane na ovoj planini. U neposrednoj blizini česme su čuveno vještačko jezero, koje je nezaobilazan motiv svih razglednica, ali i vikendice i apartmani, od kojih jednu, otkriva nam Nevena iz TOZ, posjeduje i pjevačica Lepa Brena.
Prvog dana upoznavanja sa Zlatiborom, nakon wellness i spa tretmana u hotelima “Iris” i “Olimp”, ali i obilne večere, odlazimo u potragu za zlatiborskim kafanama. Nailazimo na konobu “Akustik”, gdje uz pivo i dobro nam poznate numere za srce i dušu zaboravljamo na umor stečen tog dana. A, šta sve kriju predjeli ove vazdušne banje, uvjeravamo se odmah sutradan, kada nas put vodi ka selu Sirogojno, da vidimo žilu kucavicu čuvenih džempera iz Sirogojna. U putu nam pažnju privlače živopisna sela raštrkana širom planinskih prevoja. Iako su saobraćajno povezana, prilično su udaljena od centra Zlatibora, pa je najveći problem odlazak djece u školu u zimskom periodu. Ipak, ona su prava oaza za one koji žele da se na nekoliko dana odmore od gradskog tempa, pa se može reći da se i tu odvija seoski turizam. Jer, kako turisti vole da kažu, ko je u njima zanoćio nije ostao nenaspavan, niti se onaj ko je tu ručao vratio gladan. Valja napomenuti da se sa Zlatibora nikako nećete vratiti gladni. Možda smo mi imali male privilegije kao novinari, ali njihove porcije i ukus hrane su nešto što ne možete ostaviti, bez obzira na to koliko ste siti. Prva stanica tog dana je vodopad u selu Gostilje, na rijeci Vrelo, gdje se voda obrušava s visine od dvadesetak metara.
Dalje nastavljamo ka Sirogojnu, a usput slušamo i zanimljivu priču o slavi džempera. Naime, za sve je “kriv” prota Milan Smiljanić, koji je maksimalno podržao inicijativu da se formira ženska zadruga, kako bi žene koje su plele i vezle mogle da plasiraju svoje proizvode na tržište. Zanimljivo je napomenuti da je Smiljanić u Titovo vrijeme, kao svešteno lice, uspio dogurati do ministra poljoprivrede. Njegovu inicijativu razvila je u potpunosti njegova snaha Dobrila Smiljanić, te su kasnije žene po njenim modelima i plele džempere. U Muzeju pletilja u Sirogojnu danas su izloženi neki od nagrađivanih modela i pisma zahvale, od kojih je jedno i iz Bijele kuće. Do pomenutog muzeja je još jedan, i to Muzej na otvorenom “Staro selo” u Sirogojnu, koji prezentuje tradicionalno graditeljstvo, način života i stanovanja na prostoru zlatiborskog kraja. Ovu jedinstvenu postavku, ako tako može da se nazove, čine dvije okućnice, dvorišta sa stambenim i privrednim zgradama u kakvim su u drugoj polovini 19. i početkom 20. vijeka živjele zadružne seoske porodice.
Za ljubitelje nekih prošlih vremena, ili za one koje znatiželja mami da vide kako je izgledao vajat, mljekar, ambar ili jednostavno školska učionica, ovo je idealno mjesto. U Sirogojnu nam se sve svidjelo, pa krećemo nazad tek u večernjim časovima, tako da nije bilo vremena za čuvenu Stopića pećinu, ali eto još jednog povoda da se Zlatiboru ponovo vratimo. To veče nam osoblje hotela “Palisad” priprema svečanu večeru, koja je uz neizostavne tamburaše, raznovrstan meni, te uslugu na kakvu ne nailazite svaki dan, bila poseban užitak za sve nas. O tome koliko su im turisti iz Republike Srpske važni priča nam i Vladimir Živanović, direktor TOZ. Zahvaljujući dobroj saradnji, ali i potpisanim sporazumima koje imaju Ministarstvo trgovine i turizma RS i TOZ, turisti iz RS imaju i određene popuste na usluge na Zlatiboru, te na smještaj u pojedinim hotelima.
On je naveo da ove godine mogu da se pohvale porastom broja posjetilaca iz RS. “Takođe, ove godine i generalno možemo da se pohvalimo porastom broja posetilaca od oko 10 odsto u odnosu na prethodne godine. Tome u velikoj meri doprinosi infrastrukturna ponuda. Zlatibor je lider turizma u zapadnoj Srbiji, s velikim brojem lokaliteta koji se stavljaju na raspolaganje turistima, pored sad već poznatih, kao što su Stopića pećina, Sirogojno, vodopad u Gostilju, Šarganska osmica. Ove godine s radom je počeo i Avantura park, koji je najveći te vrste na Balkanu i proteže se na tri hektara”, istakao je Živanović. Govoreći o smještajnim kapacitetima, ova zatalasana visoravan, kako je geolozi karakterišu, raspolaže s preko 20.000 ležajeva, od čega se 4.000 nalazi u osnovnim smještajnim kapacitetima, dok je ostalo u privatnim smještajnim jedinicama. Posljednjeg dana umor na licima svih nas je bio i te kako vidljiv, ali od umora više nas je boljela tuga jer tog dana moramo napustiti Zlatibor.
Iako nam ni vrijeme nije išlo na ruku jer je padala kiša uspjeli smo da se uvjerimo i u hotelsku ponudu, obilazeći neke od predivnih hotela, građenih uglavnom u planinskom stilu. Među njima svojom veličinom, smještajnim kapacitetom, ali i zvjezdicama dominiraju “Dunav turist” i hotel “Mona”, gdje je tokom naše posjete održavana regionalna konferencija o aerodromu Poljud, te smo mogli da se uvjerimo i u superiornost njegove konferencijske sale. Za razliku od njih, hoteli “Idila” i “Mir” će vam pružiti potpuni ugođaj, zahvaljujući bogato opremljenim sobama, te ambijentu u kojem možete pronaći mir i odmor u pravom smislu te riječi. Na kraju nas dočekuje i menadžment hotela “Mons”, koji je prepoznatljiv po svojim apartmanima, koji podsjećaju na stanove. Idealno mjesto za porodice ili brojnija društva. Cijene prenoćišta prihvatljive su čak i za naše uslove, a u periodu kad je međusezona, s ponuđenim popustima, ne postoje izgovori da se ne posjeti ova planinska ljepotica Srbije.
Za kraj nam je samo ostalo da kupimo suvenire na obližnjoj pijaci, ali onda nas iznenadi bogatstvo domaćih proizvoda, pa su se u svačijoj kesi našli liker, rakija, slatko od šumskih jagoda, neobične vrste džemova, a u nečijoj i voće u medu, koje je trgovac, ali i zlatiborski domaćin nazvao “seksi skakavac”. Zlatibor vas lako kupi, očara i oduševi svojom ljeptom. Može se reći da je on pravi duhovni i fizički lječilišni centar, kojem se uvijek treba vratiti. Institut “Čigota” Na svu sreću, naša posjeta Zlatiboru je uključivala i obilazak Specijalne bolnice za bolesti štitaste žlijezde i bolesti metabolizma “Čigota”, koja je tu osnovana u drugoj polovini 20. vijeka. Lječilište je jedinstven centar za liječenje oboljenja štitne žlijezde na Balkanu. Specijalna bolnica bavi se kompletnom dijagnostikom i terapijom oboljenja štitne žlijezde, dijagnostikom i terapijom kardiovaskularnih oboljenja, dijagnostikom osteoporoze, terapijom dječje i adolescentne gojaznosti, dijagnostikom i terapijom oboljenja koštano-zglobnog sistema.
