Dramatična životna priča porodice Simić, iz Glavičica kod Bijeljine. Djevojčica ima epilepsiju. Prethodno izgubili trojicu sinova. Za sirup im potrebno 170 maraka mjesečno, a otac, koji održava seosko groblje, zarađuje 300
Dramatična životna priča porodice Simić iz Glavičica kod Bijeljine nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Svima se stegne srce kada čuju kroz šta sve prolazi ova porodica, ali izmami i osmijeh njihova upornost i vjera da će jednom, ipak, sve biti u redu.
Naime, Milan i Milena Simić za devetnaest godina braka dobili su tri sina, ali su, nažalost, sva tri dječaka izgubili u dobi od 25 dana do dvije i po godine.
Posle genetskih pretraga, ljekari su im saopštili da jedinu šansu za potomstvo imaju ukoliko dobiju djevojčicu. Rođenjem male Nikoline (7), bol i tugu za izgubljenim sinovima zamijenili su radost i sreća, ali ne zadugo…
Ljekari Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Srbije otkrili su da djevojčica boluje od epilepsije. Od tada pa sve do danas, a roditelji kažu dok postoji nada, traje borba za ozdravljenje male Nikoline.
– Nakon gubitka trećeg djeteta život nam se pretvorio u haos, svaki dan je bio ispunjen tugom i nevjericom šta nam se dešava i da li uopšte može nešto da se popravi. Rođenjem Nikoline i mi smo se ponovo rodili – kaže majka Milena.- Nažalost, ubrzo su ljekari konstatovali da djevojčica boluje od epilepsije, i od 2011. godine koristi po dvije boce sirupa “kepra” u toku mjeseca, za koje moramo izdvojiti 170 maraka.
Račun
Svi koji žele i mogu da pomognu, mogu to da učine uplatom na žiro račun u Pavlović banci na broj 554-402-00664601-58 na ime Milan Simić, ili da ostvare direktan kontakt putem telefona 00387 65 367 575.
Brižna majka se, zbog prirode bolesti djeteta, ni za trenutak ne odvaja od ćerke, pa ne može da radi. Suprug Milan jedva zaradi 300 maraka na održavanju seoskog groblja,što nije dovoljno ni za osnovne namirnice.
Česti odlasci u Beograd na ljekarske kontrole i odlasci kod logopeda dodatno usložnjavaju ionako tešku materijalnu situaciju ove porodice kojoj je neophodna pomoć humanih ljudi.
Uprkos teškoj i podmukloj bolesti, Nikolina, mala ljepotica plave kose i zelenih očiju, izuzetno je vesela i radoznala djevojčica. Zbog otežanog govora nije krenula u školu, ali kod kuće je već naučila da crta, piše i računa. Jedva čeka jesen, da torbu napuni knjigama i zauzme svoje mjesto u školskoj klupi.
(Novosti)
