Likere s ukusom Hercegovine trebinjska nastavnica vjeronauke začinila ljubavlju

Nastavnica vjeronauke u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Trebinju Žanela Pažin svoj hobi, oslikavanje staklenih flaša, “začinila” je domaćim likerima s ukusom Hercegovine koje sama priprema, a tajni sastojak koji njena pića čini jedinstvenim je ljubav koju neprestano ulaže u taj posao.

Kroz poziv prosvjetnog radnika, kojim se bavi već dvije decenije, i kao majka dva dječaka otkrila je nepoznate strane svoje ličnosti. Prva, kojoj je i dalje posvećena, bila je oslikavanje kamenja i staklenih flaša.

Kaže da ju je fočanski Bogoslovski fakultet “Sveti Vasilije Ostroški”, koji je završila, na svojevrstan način povezao sa slikanjem, a govoriti o kreativnosti, bar u njenom slučaju, nije moguće bez duhovnosti, piše Glas Srpske.

Udajom u porodicu Pažin, u kojoj su domaći likeri nezaobilazan aperitiv, nametnula se i nova ideja da od standardnih počne da pravi i neke druge vrste ovog pića te da ih pakuje u njene, rukom oslikane flaše.

– S umijećem pravljenja likera upoznala me je svekrva. Ona je godinama sakupljala i zapisivala brojne recepte. Ima ih na stotine. Većina likera je upravo po njenim receptima, iako se trudim da i sama osmislim neke nove – priča ova domišljata nastavnica. Kako kaže, u pravljenju likera se uživa isto kao i u degustaciji.

– Osmišljavati recepte, igrati se sastojcima, imati slobodu mene beskrajno ispunjava. Likeri mogu da se naprave od svakog voća. Važno je osigurati svježe namirnice, obratiti pažnju na higijenu i koristiti staklene boce. A obavezno je sve raditi sa mnogo ljubavi – otkriva svoj recept Žanela. Svake sezone nastaje neki novi liker, pa osim voćnih, tu su i oni od ljekovitog bilja.

– Među likerima od ljekovitog bilja meni je najdraži onaj od kadulje. Najviše ga kupuju i naši ljudi koji žive izvan Hercegovine. Osim što je ukusan, mislim da u njemu osjete miris zavičaja, te ga stoga toliko i traže. S obzirom na to da u  ovim krajevima ljekovitog bilja imamo u izobilju i rastemo uz to, čim se neko požali na nešto, odmah dobije savjet šta je dobro “za tu boljku” – veli Žanela, piše Glas Srpke.

Iako veći dio posla uradi sama, u branju bilja joj pomažu svi ukućani, naročito najmlađi.

– To uvijek ima neku posebnu energiju. Djeca uživaju u prirodi, ali i kad mogu da pomognu. Dešavalo se, i nije mi teško, da putujem i kilometrima ako mi treba neko bilje, a nema ga kod nas. Nekada tražim i “pomoć prijatelja” pa sa Morina i iz Kalinovika stižu borovnice, gavez, bobice kleke, smreke… To mi pruža mogućnost istraživanja, upoznavanja sa novim ukusima i mirisima – priča ona.

Većina likera porodice Pažin pravi se na domaćoj lozovoj rakiji, kako se najčešće u Hercegovini i pripremaju. Žanela se i tu malo poigrala ukusima te je ponudu proširila i na neke nove, dramatičnije note.

Pravim dvije vrste likera u crnom vinu, od ruzmarina i lista višnje. Liker od lista višnje meni je omiljeni. Neobičnog je ukusa i drugačiji jer svi prave isključivo od ploda višnje i u rakiji. Postupak pripreme skoro je isti, bilo da je liker sa vinom bilo sa rakijom – kaže Žanela.

Recepti

Porodica Pažin ima svoje zasade lavande, pa Žanela pravi i suvenire s ovim ukrasnim biljem.

– Prije sam je pakovala u ukrasne vrećice, koje je vezla moja svekrva. Nažalost, nisam stigla od nje da naučim da vezem, ali mi je zato ostavila recepte za hranu, likere, zimnicu, čajeve i meleme iz narodne medicine. Najveća mi je želja da ih jednog dana objedinim da čuvaju sjećanje na nju – sjetno govori Žanela Pažin.