Iako skoro četvrtinu sitnih krađa u prodavnicama, kako tvrde stručnjaci i neka istraživanja, počine kleptomani (oni koji imaju patološki nagon za krađom), problemu kleptomanije nije posvećena pažnja, a osobe koje pate od ovog poremećaja izbjegavaju da traže pomoć.
Tako u mnogim centrima nije zabilježen niti jedan ili je evidentiran svega jedan kleptoman, mada se u lokalnim zajednicama čuju priče o osobama koje “vole da kradu” i to ne zbog materijalne koristi.
“Našem centru se nije javio niti jedan kleptoman niti smo u evidenciji imali takvu osobu”, kazali su kratko u Centru za mentalno zdravlje Banjaluka.
Željko T. iz Banjaluke kazao je da se jednom prilikom kada je obezbjeđivao tržni centar susreo sa ženom koja je kleptoman.
“Primijetio sam da nešto stavlja u džep, mislio sam da je nešto vrijedno ukrala, a kada sam je zaustavio pronašao sam kod nje štipaljku za veš! Ona je bila na rubu suza, kao da nije svjesna šta je uradila, i odmah sam znao da se radi o kleptomaniji”, rekao je on.
Behzad Hadžić, neuropsihijatar i direktor Doma zdravlja Ključ, kazao je da su se u Centru za mentalno zdravlje u Ključu susreli s jednom osobom koja pati od kleptomanije, te da se radi o osobi s hroničnim psihotičnim poremećajem.
“Dešavalo se da je korisnik Centra za mentalno zdravlje otuđivao lične predmete drugih osoba koje su takođe korisnici Centra, ali se na kraju sve našlo i vratilo vlasnicima, jer su svi bili upoznati s problemom ovog korisnika”, istakao je Hadžić.
Naveo je da je osnovno obilježje kleptomanije da osoba ima poriv za krađu predmeta koji joj nije potreban za ličnu upotrebu, niti joj je bitna njegova novčana vrijednost.
Prema njegovim riječima, osoba prije krađe ima subjektivni osjećaj napetosti, a nakon krađe se javlja osjećaj zadovoljstva, užitka i olakšanja.
“Osoba koja ima kleptomaniju često krade predmete male vrijednosti koje je mogla platiti, bez da ih ukrade, pa ih često nakon krađe baca, poklanja, a ponekad ih sakuplja ili potajno vraća”, kaže Hadžić.
On je dodao da je kleptomanija češća kod žena nego kod muškaraca, te da je omjer 3:1.
Krađa uzrokovana kleptomanijom, pojašnjava Hadžić, može trajati godinama i pored kažnjavanja.
Ponekad klasični kradljivci, koji stvari kradu zbog njihove upotrebne ili novčane vrijednosti, simuliraju kleptomaniju, upozorava Hadžić, kako bi izbjegli krivično gonjenje.
Aleksandar Milić, psiholog iz Banjaluke, kazao je da je osnova liječenja ovog poremećaja dijagnostika.
“Najbitnije je da osoba sama sebi prizna da je kleptoman i da se izbori sa svojom unutrašnjom ličnošću”, rekao je Milić i dodao da se nakon toga može vidjeti u kom smjeru se poremećaj kanališe, te se potom liječi uzrok kleptomanije.
Prema njegovim riječima, kleptomanija se liječi isključivo psihoterapijom, a ne medikamentima.
Smatra da bi trebalo da postoji dobra zdravstvena evidencija o svim poremećajima, ne da bi se ljudi blatili nego radi prevencije da bi se spriječile dalje potrebe i da se ne bi formirale potencijalne ubice, pedofili i lopovi, u zavisnosti od poremećaja.
Da kleptomanija nije rijetka pojava svjedoči i veliki broj građana koji su se susretali s osobama koje pate od nje.
(Nezavisne)
