Moramo kad tad početi upirati prstom u izvor mogućih loših stvari po film, kazao je za ”Nezavisne” Mirko Despić, direktor Jahorina film festivala (JFF), nakon što mu je od strane stručne komisije Evropskog pokreta u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu uručena nagrada za najbolji regionalni festival dokumentarnog i kratkog igranog filma.
Loših stvari po film u BiH i RS, prema mišljenju Despića, je mnogo, a ono što je dobro prepoznato je od strane Evropskog pokreta u BiH.
Šta to dobro naspram dovođenja filmova iz Evrope i svijeta festivali čine za ovdašnje autore, kako kod nas kotira igrani, a kako dokumentarni film, te šta je ono što u ovoj oblasti treba mijenjati, povodom nagrade Despić je pričao za “Nezavisne”.
NN: Koliko Vam znači upravo pristiglo priznanje?
DESPIĆ: Ovako priznanje zaista laska. Ostvareno je i dobijeno u godini u kojoj Evropski pokret obilježava Dane Evrope u BiH i pod sloganom “Vrijeme je za Evropu”. Upravo zbog toga i naš JFF je u programskom smislu evropski festival i promoviše evropski film i evropske vrijednosti, tako da smo u tom smislu počašćeni jednom ovakvom nagradom.
NN: Evropa je odavno shvatila značaj filma, a recimo, u intervjuu koji je Denis Bojić dao za ‘Nezavisne’, rekao je da mi kao društvo ne poznajemo dovoljno moć i domete filma u propagandnom i svakom drugom smislu. Slažete li se s njegovom konstatacijom?
DESPIĆ: Ja bih se apsolutno složio sa njegovom konstatacijom. Sad možda nije ni mjesto ni vrijeme da upućujemo kritiku na nadležne institucije koje su, po mom mišljenju, odgovorne za takvo stanje, ali moramo kadtad početi upirati prstom u izvor tih mogućih loših stvari po film. Dakle, apsolutno je čovjek u pravu, kada govorimo o filmu u Republici Srpskoj, za razliku od Federacije BiH, malo ko brine i vi vidite da kinematografija u RS skoro praktički i ne postoji, svedena je na nivo incidenta, na nivo velikih entuzijasta kakav je i sam Denis Bojić. On vjerovatno ima i sreću, jer radi u velikoj medijskoj kući pa sa te strane ima podršku. Da nije tako, vjerovatno bi, poput ostalih, teško išta uspio i da uradi.
NN: U tom smislu, koliko festivali pomažu našim autorima?
DESPIĆ: Moram da kažem da festivali kao što je JFF doprinose povećanju produkcijskog nivoa u domaćoj kinematografiji. Mi znamo da su naši ljudi i naši reditelji talentovani, oni u svijetu dobijaju nagrade, ali najčešće kada su u pitanju neke koprodukcije. Produkcijski nivo filmova u posljednjih desetak godina bio je na veoma niskom nivou, naročito kada su u pitanju dokumentarni filmovi, i mislim da ovakvi festivali u velikoj mjeri doprinose povećanju tog produkcijskog nivoa. Dakle, na festivalima sve rjeđe imamo da u selekciju ulaze filmovi koji su napravljeni sa niskim budžetom. To je publika počela da prepoznaje i kod nas i postepeno se diže nivo produkcije, tako da ona može i na našem festivalu i na drugim međunarodnim festivalima van BiH da uđe u ozbiljnu konkurenciju sa ozbiljnijim produkcijama.
NN: Da li su naši autori uspješniji u igranom ili u dokumentarnom filmu?
DESPIĆ: Mislim da je u BiH masovnija pojava dokumentarnog filma. Iz te masovnosti vrlo često izađe i bolji kvalitet. Vidite da snimanje igranih filmova u BiH, a naročito kada govorimo u RS, graniči sa incidentom. Ja mogu na prste prebrojati igrane filmove u RS i to su uglavnom filmovi u koprodukciji sa Srbijom, a najčešće su to autori i reditelji iz Srbiji. Igrani film u RS je u jednom potpunom povoju, dok se to za dokumentarni film ne može reći.
NN: Na posljednjem JFF-u prikazano je čak 111 filmova iz 36 zemalja. Možete li čitaocima više približiti o kolikoj se organizaciji radi i koliko dana u godini radite na selekciji da bi publika mogla da uživa svega tri ili četiri dana festivala?
DESPIĆ: Konkretno, kada je u pitanju 11. JFF, mi smo raspisali konkurs praktično 2. januara 2017. godine. Konkurs traje nekih tri ili četiri mjeseca. Nakon tog perioda naša selekciona komisija se trudi da odabere ono što je najbolje od prispjelih radova. To je ponekad vrlo teško u situaciji kada moramo da angažujmo veći broj ljudi za selekciju. Onda se snalazimo na različite načine zamolimo, recimo, studente Akademije umjetnosti u Sarajevu, podijelimo im filmove na gledanje. Zbog velikog tehnološkog napretka festivalima je u posljednje vrijeme u velikoj mjeri olakšan pristup filmskoj industriji pošto postoje digitalne platforme za prijavu filmova. Mi dobijemo i po 1.000 filmova na pregled, što bi u normalnim uslovima jednom selektoru bilo veoma teško pregledati. I ove godine smo imali veliki broj prispjelih filmova i uspjeli smo da selektujemo tih 111 ostvarenja koja je žiri ocijenio kao veoma kvalitetnu selekciju.
NN: Kakva je, prema Vašem mišljenju, poruka poslata društvu kada je prije skoro dvije godine ugašen “Kratkofil”, srodni festival JFF-u?
DESPIĆ: To se uklapa u priču o stanju u kinematografiji u RS. Sve nam govori da ne postoji neka velika pažnja ili fokus koji bi bio usmjeren na tu oblast koja je veoma važna. Nažalost, vi vidite da u RS tu kinematografiju jedino nešto malo finansira Ministarstvo prosvjete i kulture RS i to, takođe, na način kojim ja lično nisam zadovoljan. Dakle, ne pretendujem da je to neka konačna istina, ali ja nisam zadovoljan načinom odabira projekata koji dolaze u Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Vrlo je lako uočiti zbog čega. Dovoljno je pogledati šta je sve u zadnjih pet godina finansirano i vrlo lako će i laiku biti dovoljno da uoči problem. Dakle, jednostavno tu oblast moramo uozbiljiti. Kada je u pitanju Ministarstvo prosvjete i kulture RS, tu moramo dovesti ljude koji su iz te branše da o finansiranju kinematografije odlučuju ljudi iz struke.
(NEZAVISNE)
