KADA ONA PLAČE I PSI PLAČU: Napravila sklonište za stotinu napuštenih pasa i mačaka
Na obali rijeke Zete, u naselju Pričelj, udaljenom 12 kilometara od Podgorice, nalazi se dom za stotinu napuštenih pasa i mačaka.
Iz ljubavi prema životinjama, Mirjana Vasiljević je na svom imanju napravila sklonište, koje je nazvala “Mali raj“, gdje se svakodnevno brine o životinjama, čiji se broj iz dana u dan povećava.
U vremenu kada su ulice Podgorice i drugih gradova prepune nezbrinutih pasa, primjer Mirjane Vasiljević prava je rijetkost.
– Bavim se ovim još od djetinstva. Životinje sam nalazila na ulici i donosila kući i prošlo je šest godina od kako sam odlučila napraviti ovo sklonište. Ima ih mnogo na ulici, mnoge sam našla i izliječila. Ljudi ostavljaju svoju ljubimce, posebno rasne pse, koje uzmu, pa ih nakon nekog vremena puste u nepoznatom pravcu. Oni se razbole od gladi, treba im pomoć – priča Mirjana, prenosi Anadolija.
Nezbrinute životinje
Ističe da veterinarske ambulante u Podgorici nisu pokazale neku veću angažovanost, kako bi joj pomogli u liječenju životinja. Svaki dan potrebno joj je najmanje 10 kilograma hrane za ove životinje, a zahvalna je prijateljici u Sloveniji, koja sakupi novac i pošalje za hranu.
U susret zimi i hladnim danima, potrebno je još više hrane za ove životinje. Mirjana zajedno s mužem vodi brigu o životinjama, a svaka pomoć bila bi joj dragocjena. Neophodna je, ističe hrana, stari pokrivači, palete za kućice.
Da je ljubav prema životinjama nešto što je dio Mirjane, pokazuje i to što njen radni dan počinje ujutro u 4:30 sati.
Psi i mačke u Mirjaninom “Malom raju“ druže se i igraju zajedno. Svi oni imaju imena koja su dobili po dolasku u njihov novi dom.
Pas Srećko
– Ima pas Srećko, njega je neko ostavio pored šina. On je tri dana prilazio, i ja sam ga donijela u sklonište. Sada je glavni ljubimac ovdje, kao pravi gazda, dočekuje ljude, ispraća. Onda ima Maza, Lesi, Džeri, kome sam dala ime po psu koji mi je uginuo prije dvije godine, imala sam veliku ljubav prema njemu – sa ushićenjem priča Mirjana.
Ističe da kada je tužna, i njene životinje su tužne, da kada ona plače, i njeni psi plaču.
U Podgorici postoji azil za napuštene životinje. Ipak, nije poznato da je neko na svom imanju napravio sklonište za ovako veliki broj životinja.
(Anadolija)
