Kad pogledam snašu ispod oka, skeniram je od glave do boka!
Mijenjaju se vremena, nove tehnologije potiskuju stare zanate i običaje, mijenja se i klima, mijenjaju se i ljudi, ali Nenad Nešo Sabljić iz lijevčanskog sela Seferovci ostaje nepromijenjen. Vedra duha i uvijek nasmijan, čovjek čiji život liči na zdravicu. A zdravica je uvijek plemenita, priziva sreću, zdravlje, ljubav i dobro raspoloženje.
Nešo je čauš i to posljednji čauš na ovim prostorima. Odnedavno je i penzioner. Napunio je 65 godina, ali mu ne bi dali ni pedeset ljeta kada se obrije.
– Čauš je veoma značajna osoba na svadbama. To je čovjek koji organizuje i vodi svadbe po uprošćenim starim običajima, baš onako da ne budu nimalo dosadne. Čauš zabavlja goste, prikuplja novac i darove za mladence, baci pogled na neku lijepu snašu i kad ima vremena povede kolo – objašnjava Nešo Sabljić.
U dva rokovnika Nešo zapisuje sve ono najvažnije. U prvom su kontakti mladenaca i njihovih roditelja, adrese, termini, napomene i zdravice. Subote i nedjelje u Nešinom prvom rokovniku su zaokružene do kraja ove godine.
– Do sada sam bio čauš na 344 svadbe od Tuzle preko cijele Krajine do Daruvara. Zanimljivo je da 95 odsto brakova na kojima ja budem čauš opstaju. Nema razvoda! I rađaju se zdrava muška djeca! Ne znam u čemu je razlog, najvjerovatnije u mojim zdravicama i opuštenoj atmosferi na svadbi nakon koje dođe čarobna prva bračna noć – nabraja Nešo istovremeno dajući odgovor na veliko pitanje kako zaustaviti bijelu kugu na ovim prostorima.
U drugom rokovniku su pjesme, ljubavni stihovi koje Nešo piše u momentima inspiracije. A ima ih podosta. Kaže da je došlo vrijeme da rokovnik preraste u knjigu ljubavne poezije i da razmišlja o njenom štampanju.
– Pišem samo ljubavne pjesme. Namijenjene su lijepim ženama. Ne smijem odavati kojim ženama zbog mira u kući. Pišem i tekstove i komponujem narodne pjesme. I to samo ljubavne. Vesele i šaljive koje tjeraju čovjeka da poigra, popije više koju čašicu i pogleda lijepu snašicu – priznaje Nešo Sabljić.
I zaista – primijetili smo samo dva stiha neobične ljubavne pjesme. Sve ostalo je pod velom tajnosti, odnosno pod pečatom „strogo pov!“.
– Kad pogledam snašu ispod oka, skeniram je od glave do boka!
Ovako ljubavnu poeziju piše Nenad Nešo Sabljić iz Seferovaca, posljednji čauš u cijeloj Krajini. A kada nije na svadbama, obično je na zelenim pijacama, gdje prodaje povrće proizvedeno u srcu Lijevče polja. Na pijacama ga salijeću prijatelji, lijepe snaše i poneki novinar.
B. Grgić



