”Razmišljam o najgorem. Ne znam ne šta da radim”, kaže Miroslav Milić iz Banjaluke koji je u srijedu zbog gladi prijetio saomoubistvom u Centru za socijalni rad.
Petoro Milića živi u tuđih 30 kvadrata i strahuju da bi zbog duga za struju mogli da završe na ulici.
“Ne vjeruju da nemamo jer je stan renoviran od pomoći nakon poplava, i ništa nije naše”, kaže Miroslav.
Dodaje da su mu jutros dolazili iz Centra za socijalni rad i pričali da nije to tako katastrofalno kako izgleda.
“Vidjeli dvije narandže što mi je komšinica donijela pošto sam prehlađen, pa mi donijela da imamo. Nije to tako strašno, mi ćemo vidjeti da se odobri to rješenje da se odobri ta pomoć, pa će poslati oni kad to dođe”, prepričava Miroslav Milić.
Miroslav tvrdi da su iz Centra obećali i ranije doći, i da ne bi došli ni sada da nije u očaju zaprijetio samoubistvom. Kaže da od novembra čeka pristup javnoj kuhinji, ali uzalud. U Centru za socijalni rad kažu da sve rade skladu sa zakonom, i da je porodici odobrena jednokratna novčana pomoć od 400 maraka.
“Porodica Milić nalazi se u podršci sistema socijalne zaštite kroz povremena materijalna davanja, jer se radi o članovima porodice koji su radno sposobni i koji su dužni da brinu o zadovoljenju svojih životnih potreba”, ističu u Centru za socijalni rad.
Komšije kažu da Milićima pomažu koliko mogu, i da je njihova priča živa istina.
“Stravično je kad vidim njega i tu djevojčicu, mala koliko je, dvije godine, treća godina na kontejneru da skuplja željezo i koješta”, rekla je komšinica Jela Vranješ.
Nada Trbojević priča da nekada dođe vrijeme pa njene komšije Milići nemaju kruha.
“Meni je žao ovoga djeteta a žao mi je i njih. Kad imam dadnem im šta mogu”, kaže Nada Trbojević.
Miroslav kaže i da se zadužio u prodavnicama i pekarama da bi djeca imala šta da jedu. Mjesečno žive od 90 maraka, a i on i supruga su više od 10 godina na birou.
ATV
