Praznik rada u RS proslavljen je kako dolikuje. Masa nezaposlenih od ranih jutarnjih časova je na izletištima, balkonima, u vikendicama ili dvorištima, roštiljaju, a radnici ni ove godine nisu slavili jer – rade.
"Super je bilo. Voljeli bismo da se uvede još jedan 1.maj, ali bojim se da bismo ga skromnije slavili. Podigli smo brzi kredit, kupili ćevape, pivo, kiselu vodu, pileća krilca i jutros u 7 sati došli da zauzmemo mjesto. Nas desetak svake godine obilježava ovaj praznik. Bilo bi nas i 12, ali dvojica prijatelja nažalost rade, jedan u kafani, a drugi na pumpi“, priča jedan naš sugrađanin.
Na poznatom izletištu našla se i jedna porodica, sa dvoje male djece. Kako kažu, došli su da uživaju u prirodi.
"Od djetinjstva me raduje 1. maj. Sjećam se kako sam sa roditeljima išla na uranak, roštiljalo se, družilo, uživalo. Trudimo se da i sada, koliko – toliko, zadržimo taj duh. Iako smo u stambenom kreditu, i oboje neprijavljeni, potrudili smo se da izvedemo djecu u prirodu, dok nam nije istekla registracija za auto", kaže majka i dodaje da su se skromno spremili za izlet, tek toliko koliko bi dali za ručak za četvoročlanu porodicu.
Iako je danas neradni dan, obišli smo i radnike koji se nisu obazirali na praznik, i od ranog jutra su na radnim mjestima.
Građevina danas nije utihnula.
"Posao ne treba da trpi. Prvi maj nam je dan kao i svaki drugi. Radimo na dnevnicu, pa je šteta da je propustimo. Na otvorenom radimo tokom cijele godine, bilo ljeto ili zima, pa nam još jedan odlazak u prirodu i ne znači puno", priča jedan od majstora, raspakujući ručak – kobasice sa roštilja i kupus salata.
Mi budžetski korisnici se provodimo, zaposlio nas rođak preko štele
Veselo je i u dežurnom dragstoru, radnici čekaju da zavšre smjenu, pa da se pridruže nezaposlenim članovima porodice.
"Moji su danas u kući. Pripremamo roštilj, već tradicionalno. Jedva čekam da završim sa poslom, počistim sve, zatvorim smjenu, pa da im se pridružim. Kolači su nam danas na akciji – 50%, tako da taman stižem da im donesem dezert“, kaže trgovkinja.
Nešto skromnije, ali sa bogatim sjećanjem na prošla vremena, slave i penzioneri.
"Praznik rada mi je nešto posebno. Od sedamnaeste godine sam radio, čim sam zanat završio zaposlio sam se u fabrici. Tu sam i penziju dočekao. I dalje se više osjećam kao radnik, nego kao penzioner. Prvom maju se radujem sa posebnim žarom. Trudimo se da ničega ne nedostaje, iako imamo minimalnu penziju. Nešto se kupi od penzije, nešto uzme "na teku", pa se ovaj dan obilježi kako dolikuje", priča penzioner.
Domaćica iz obližnjeg sela za Prvi maj iz zamrzivača je izvadila butkicu, koju svage godine "uštine" od božićne pečenice, i podgrije na krompiru.
"Nismo klali prase za Vaskrs, pa ne koljemo ni za Prvi maj. Tovimo ga da ga prodamo za Đurđevdan. Danas smo na roštilj bacili domaću koku živičarku i malo slanine, da zamiriše, a salatu i mladi luk imamo iz našeg plastenika. Dobro, nije još naš, ali polovinu kredita smo već otplatili", priča ova domaćica.
Slavlje i obilježavanje Praznika rada potrajaće do kasno u noć. Slavljenike je ove godine i vrijeme poslužilo. Neradni dan je i sutra, a po svemu sudeći, slavljenička euforija će znatno oslabiti. I radnici i nezaposleni će se baviti istim pitanjem – kako dalje.
(Mojabanjaluka.info – Tekst je satiričnog karaktera)
