DRUŠTVO

IZMEĐU ŽELJA I MOGUĆNOSTI: Banjalučani traže vrtiće, a ne upisuju djecu

Dodaje da se svake godine šezdesetak mališana upisuje u prvi razred, što govori kolike su potrebe za vrtićem.

– Suprug i ja radimo u Čelinicu, a živimo u Debeljacima i značilo bi nam da imamo vrtić u Vrbanji. Najbliži je na Starčevici i veliki problem predstavlja odvođenje i dovođenje deteta –  kaže mlada majka iz ovog  naselja.

Dodaje, međutim, da ima mnogo parova koji zbog malih primanja ne mogu da plate vrtić, pa se snalaze, uz pomoć “baka servisa”.

Jelena Kurtinović, direktorka Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, navodi da su u toku procene kako bi se ustanovilo gde ima potrebe za otvaranjem obdaništa. Te procene, kaže, moraju biti ozbiljne i dugoročne, jer je promašena investicija otvoriti vrtić, pa ga nakon nekog vremena zatvoriti.

– Često se govori da prigradskim područjima trebaju vrtići, ali je realnost drugačija. Najčešće, porodice u tim naseljima žive u širim zajednicama, tako da je često pod istim krovom ili u najbližem komšiluku baka ili rođaka spremana da čuva decu – pojašnjava Kurtinovićeva.

Dodaje da je novi gradonačelnik Igor Radojičić najavio otvaranje predškolskih programa u slobodnim školskim objektima, ali da je to pitanje nadležnost Gradske uprave.

– Ukoliko se odluče na takve programe, mi smo tu da ih sprovedemo – poručuje ona.

Na čekanju 1.500 mališana

Najveće potrebe za otvaranjem novih vrtića i proširenjem postojećih kapaciteta postoje na Starčevici, Lazarevu, Petrićevcu i centru grada.

Trenutno, na svoje mesto u “državnom” obdaništu čeka oko 1.500 dece iako privatni vrtići imaju kapacitete i niz boljih usluga u manjim grupama, za neznatno višu cenu.

PIŠE: Biljana Regulić, EuroBlic

Slični tekstovi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button