Da sam prešla van pješačkog prelaza, platila bih kaznu, da sam obaviještena oko vraćanja oružja pa zakasnila jedan dan, platila bih kaznu, ali da me kažnjavaju zbog toga što nisam pročitala šta piše na sajtu Ministarstva, u mojim godinama je strašno, priča Vesna Nedeljković (58) iz Gornjeg Milanovca koja je završila u požarevačkom zatvoru jer nije na vrijeme predala pušku i pištolj pokojnog muža.
Ona je zapravo zbog toga kažnjena sa 5.000 dinara, ali tu kaznu nije željela da plati, pa je završila u ženskom zatvoru u Požarevcu.
“Mnogo mi je bilo teško u zatvoru, ne mogu vam to ni opisati, ali kada bi se ponovila situacija učinila bih isto, jer se ne osjećam krivom”, rekla nam je Vesna.
“Umro mi je suprug, kako da razmišljam o predaji oružja”
“Nije mi do priče, ali neka ovo bude drugima za primjer. Možda će pomoći da oni koji pišu ovakve zakone razmisle, a ljudi koji su u sličnim situacijama znaju ono što ja nisam. Meni je umro suprug, bez obzira koliko godina je imao, za mene je to strašan gubitak. Da li iko realan može očekivati da u takvim situacijama razmišljam o predaji oružja?”, pita se Vesna.
Najviše je boli što zvanične institucije nisu pokazale razumijevanje za njen slučaj.
“U policiji su mi rekli da moraju po zakonu da mi pišu krivičnu prijavu, ali da neću snositi sankcije. Kada sam došla kod sudije i objasnila sve, rekla mi je da neznanje nije opravdanje, da imam sve na sajtu. A da vam ne pričam kako su me dočekali, kao najvećeg kriminalca”, navela je ona.
“Bolje da su obaveštenje stavili na prodavnice pogrebne opreme”
Kako je ispričala, u jednom trenutku je pitala sudiju zašto za ljude u njenim godinama koji ne prate sajtove i internet ne stave obavještenje na prodavnice pogrebne opreme i slično, on joj je sarkastično odgovoro: “Pa kako biste tek tada vidjeli?”. Ako ja ne bih vidjela od bola i tuge, pa valjda bi mi neko od porodice rekao. To je stvarno užasno, nisam htjela da platim tih pet, šest hiljada, jer, ljudi, nisam kriva. Nije riječ o novcu, platila sam i put do zatvora 8.000 hiljada, ovdje se radi o istini i pravdi”, kaže Vesna
Zatvorskih dana ne voli ni da se sjeti. Još joj je gorak ukus u ustima. Kaže, službenici su bili korektni, ali “zatvor je zatvor”.
“Znate, mi smo bili u sobi gdje su ljudi kažnjavani zbog tih prekršaja kao što je moj, u saobraćaju i slično. Bili smo zaključani kada drugi izlaze van, čuvali su nas od drugih, sprovodili da jedemo i vraćali. Donesu mi ljekove da popijem i onda moram da otvorim usta da provjere da li sam ih progutala. Mislim, to je ponižavajuće za ženu u mojim godinama! Preživjela sam i evo danas vam ponavljam, ne osjećam se krivom, a oni zbog kojih sam sve ovo doživjela, neka razmisle da li su u pravu”, zaključuje Vesna.
(Blic.rs)
