Iskreni humanista nađe način da pomogne onome ko je u nevolji, a za sebe i sve druge dobrovoljne davaoce krvi više puta sam rekla, ako ništa drugo nemamo da pružimo – imamo kap krvi, nju ćemo rado dati.
Ovim riječima je započela priču medicinska sestra u penziji Miholjka Janković iz Trebinja, koja u sedmoj deceniji života s ponosom može reći da je spasila stotine života darujući dragocjenu tečnost. U njenoj knjižici zabilježeno je 130 dobrovoljnih davanja krvi, za šta je nedavno dobila priznanje na Susretu dobrovoljnih davalaca krvi u organizaciji Crvenog krsta RS u Bijeljini.
– Prvi put sam krv dala davne 1966. godine u Zenici. Bila sam učenica Medicinske škole, a prijateljica je bila povrijeđena i hitno joj je trebala krv. Kada su utvrdili da moja krvna grupa, A pozitivna, odgovara, bez razmišljanja sam odlučila da pomognem – ispričala je Jankovićeva koja je cijeli svoj radni vijek posvetila humanom radu.
Prisjećajući se situacija u kojima je kap njene krvi značila život, kaže da ne može, a da ne spomene pacijenta kome je krv dala direktno iz vene u venu, jer nije bilo vremena za čekanje.
– Znali smo da je ista krvna grupa kao ja i bez razmišljanja sam samo rekla, ne brinite, tu sam – rekla je Jankovićeva.
Njenu sobu krase zlatne značke i zahvalnice, a među njima je i priznanje “Telekoma Srbije” za ambasadora humanosti.
Priznanje Crvenog krsta za davaoca rekordera pripalo je i Dragoljubu Šarencu (67) iz Bileće, koji je prvi put dao krv kao vojnik, sedamdesetih godina prošlog vijeka. Od tada je u njegovoj knjižici upisano 146 poklanjanja kapi koje život znače.
– Po povratku iz vojske majka mi se razboljela i tada sam shvatio šta zapravo znači rečenica da je krv dragocjena tečnost. Moje kapi krvi su majku spasile – rekao je Šarenac, koji je i predsjednik Crvenog krsta u Bileći.
On je pred otadžbinski rat počeo raditi u Službi hitne pomoći i mnogo puta se našao u situaciji da nakon što doveze pacijenta do bolnice daje krv.
– Jednom sam dao krv dva puta u roku od 15 dana iako po pravilu ne bi trebalo, jer muškarci daju krv svaka tri, a žene svaka četiri mjeseca, ali život je bio u pitanju i tako je moralo biti – prisjetio se Šarenac i dodao da je sin krenuo njegovim putem i postao dobrovoljni davalac krvi.
Priznanje je dobio i Munib Sadžak (64) iz Trebinja, koji je tokom života krv dao 130 puta.
– Nisam ni znao da sam toliko puta dao krv, a nema mjesta u bivšoj Jugoslaviji gdje nisam učestvovao u humanitarnim akcijama – rekao je Sadžak, koji je prvi put krv dao davne 1968.
Radeći kao taksista u Dubrovniku jedne prilike ostavio je i mušteriju i posao samo da bi pomogao ljudima u nevolji.
– Autobus sa turistima se prevrnuo u jednu provaliju kod Dubrovnika i bilo je povrijeđenih. Tada sam prvi put davao krv direktno iz vene u venu i sve do devedesetih godina prošlog vijeka bio sam u kontaktu sa ljudima koje sam spasio – prisjetio se Sadžak.
Generalni sekretar Crvenog krsta RS Đoko Mihajlović ističe da Srpska ima mnogo humanista koji su rekorderi po broju doza krvi koje su dali.
– Priznanje za humanost se dodjeljuje poslije 130 davanja, tako da su njih troje nagrađeni sada, dok su rekorderi poput Žike Todorovića iz Bijeljine, koji je krv dao 230 puta i Banjalučanina Borisa Testena, koji je dragocjenu tečnost poklonio 150 puta, ta priznanja dobili ranije – rekao je Mihajlović.
Zalihe
U Zavodu za transfuzijsku medicinu RS kažu da je stanje sa zalihama krvi trenutno zadovoljavajuće. U našoj populaciji stanovništva najzastupljenija je krvna grupa A pozitivna.
(GLAS)
