Iako godinama živi u Švajcarskoj, Đurađ Marjanac nije zaboravio odakle potiče.
Dijete iz porodice s osmoro djece, dobro zna s kakvim se problemima susreću njegove komšije u Borkovićima kod Banjaluke. Posebno Stanoja Davidović, kome je poklonio automobil, prilagođen invalidima.
Đurađ, ili kako ga ovdje zovu Lela, još kao dijete pomagao je svom komšiji kako je mogao. U dječačkim danima, malim uslugama, danas automobilom za invalide.
“Bila mi je želja da pomognem Stanoju Davidoviću, pošto ga znam od djetinjstva, od malena. Znam da nije imao auta. Bila mi je želja da pomonem, da pokažem ako bi drugi mogli da pomognu, ne samo njemu, nego i drugima”, kazao je Lela.
Stanoja konačno neće biti vezan samo za kuću i neće morati moliti komšije da ga odvezu ljekaru, iako su to uvijek drage volje činili.
“Malo je nezgodno. Ne mogu baš pričati od dragosti. Da zahvalim Leli koji mi je pomogao. Prije nisam imao auta, a sad mogu otići i doktoru”, zadovoljno priča Stanoja.
Komšije hvale i jednog i drugog. Kažu, svi na svoj način možemo pomoći onima kojima je to potrebno.
Radost davanja plemenit je osjećaj.
Osjetio je tu radost i Đurađ i njegova porodica, i svi koji su ovom događaju svjedočili.
(RTRS)
