Mile Grdanoski iz Prilepa, na pragu devete decenije, dječijom radoznalošću i mladalačkim duhom neprestano otkriva svijet, a prije svega dvije godine, po prvi put je zaplovio nebom – paraglajderom.
– Volim da istražujem nepoznato, a godine mi nisu prepreka da uradim ono što poželim. U dobroj sam kondiciji, jer se bavim sportom otkad znam za sebe, posebno aktivan sam postao otkad sam otišao u penziju – priča Grdanoski.
Radni vijek je proveo kao mašinski inženjer, a diplomu je stekao na beogradskom Mašinskom fakultetu.
– To su bila divna vremena. Nije se postavljalo pitanje gdje će se studirati, znalo se – idemo u Beograd – prisjeća se Mile.
Jedna od njegovih velikih ljubavi je speleologija, kojom se bavi od mladosti.
– Spuštao sam se u mnoge pećine i planinske jame u bivšoj Jugoslaviji i Bugarskoj. Ne strahujem od utrobe zemlje ni od neba. Sve dok me noge budu držale, biću u zagrljaju prirode – tvrdi Grdanoski.
Sa svojih 78 godina, najhrabriji je penzioner u Makedoniji, koji se u potpunosti razlikuje od svojih vršnjaka, pa se bez straha upušta u avanture sa ekstremnim sportovima, od kojih prezaju i mnogo mlađi od njega.
– Istraživanje pećina je moja velika strast, ali prije nekoliko godina dobio sam novi poriv i ogromnu želju da osvajam nebeska prostranstva. Prvi let sam imao prije dvije godine u Kruševu. Poletio sam sa pilotom paraglajder-tandemom sa Mečkinog Kamena i 1.400 metara nadmorske visine. Nisam osjećao strah niti jednog trenutka. Termički stub je bio izuzetno jak, pa smo se digli na visinu od 2.500 metara. Dio leta sam bio kopilot, a potom sam uzeo kormilo u ruke i upravljao paraglajderom. Let sam snimao i kamerom – opisuje Grdanoski svoje prvo letačko iskustvo.
Kaže, prije nego što je poletio, dugo je proučavao paraglajderstvo, jer ono nije samo sport, već i nauka usko vezana za njegovu struku.
– Pitao sam se koja je to snaga, koji je to životni poriv koji tjera ljude da rizikuju sa ovim sportom. Doživio sam strast, ostvarenje iskonskog sna čovjeka da bude ptica, da osjeti slobodu, širinu i vihor od koga se diže adrenalin. U vrtlogu zadovoljstva, posmatrao sam panoramu Kruševa i okoline. Pozdrav sa oblacima neće mi biti posljednji. Zakazao sam drugi kontakt sa nebom, da ponovo budem Ikar, da se osjetim kao ptica, da se vinem nebu pod oblake – ne krije oduševljenje Grdanoski.
Još jedno interesovanje čini ga neobičnim penzionerom.
– Nije me sramota da kažem da sam “navučen” na društvene mreže. Imam Fejsbuk profil i svoj You Tube kanal i tu sam veoma aktivan. Iako najviše uživam u prirodi i “živim” druženjima, ne bježim ni od ovih “onlajn” – tvrdi Mile.
Ne krije da je veliki jugonostalgičar i sa žalom priča o vremenu bivše Jugoslavije.
– Volio sam Tita i bio veoma tužan kad je umro. Sjećam se toga dana, to je bilo kao najbliži neko da mi je umro. Valjda sam osjetio da više nikada ništa neće biti isto. Eto, dok je on bio živ, mogao sam razapeti šator bilo gdje duž Jadranske magistrale i osjećao sam se sigurno. Sada su neka druga vremena – sa sjetom u glasu kazuje Mile.
(NARODNE)
