Stariji vodnik Ivan Ristić (39) iz Prve brigade Vojske Srbije dugo će pamtiti minuli 5. oktobar.
Ne po tome što je iz kasarne ”Narodni heroj Stevica Jovanović” u Pančevu kamionom krenuo na rutinski zadatak, već zato što je tada rizikujući svoj spasao život T. G. (49), koju je naoružani nasilnik pokušao da ubije nožem.
Tog dana Ivan se sjeća dobro, ali skromno ponavlja kako misli da njegovo djelo nije podvig. Riječ je, veli, „samo o čovještvu“. Štaviše, kako kaže, i sada je poražen svakodnevnim nasiljem nad ženama, ali i činjenicom da je ovu jezivu scenu iz neposredne blizine posmatralo nekoliko stotina građana, koji nisu reagovali.
Prisjećajući se detalja, hrabri komandir odjeljenja 11. pešadijskog bataljona 1. brigade u pančevačkoj kasarni smještenoj preko puta stare “buvlje pijace”, kaže da se drama dešavala baš kada je kamionom izlazio iz kasarne.
– Vojnički dan je počeo uobičajeno – priča Ristić. – Oko osam časova, sa desetarom Jovanom Đokićem, kamionom sam krenuo na zadatak u Novi Sad. Bili smo nenaoružani. Na rampi, dok smo čekali da se obave uobičajene procedure za izlazak iz kasarne, video sam kako nasilnik upravo ispred pijace tuče ženu štapom. Od siline udaraca štap se brzo polomio, pa se nasilnik udaljio. Pomislio sam da će se sve završiti na tom nemilom događaju.
Nasilnik je, kako kaže naš sagovornik, zapravo otišao po nož u automobil. U trenutku dok je kamion u kojem je bio izlazio iz kasarne, Ivan je primjetio da je nasilnik počeo da bode nesrećnu ženu.
– Čim se kamion pomakao nekoliko metara od ulaza u kasarnu, naredio sam vozaču da neprekidno trubi, kako bi tako privukao pažnju prolaznika – seća se Ristić. – Odmah potom, iskočio sam iz kamiona i potrčao prema nasilniku koji je nesrećnu, prebijenu ženu već ubo nožem nekoliko puta. Do njega sam stigao kad je oštricu noža primakao ženinom vratu. Bacio sam se na njega i oborio ga na zemlju. Rukom sam mu pritiskao vrat, jer je pokušao da me ugrize, a drugom sam pritiskao njegovu desnu ruku u kojoj je držao nož
Ubrzo su, po Ivanovim riječima, dotrčali i njegov saputnik Đokić i zastavnik Goran Vasić, komandir straže.
– Pomogli su mi da savladamo nasilnika – kaže vodnik Ristić. – Vrlo brzo, stiglo je i vojno santitetsko vozilo, u koje su smjestili polumrtvu ženu zatim i patrola policije, da privede nasilnika… Danima sam razmišljao o toj ženi, o nasilniku, o nazovi muškarcima koji su „hrabri“ samo kad zlostavljaju žene. O svom djelu nisam mnogo. Jedino znam da bih pomogao ponovo. Ljudski život je iznad svega.
Vikendi sa porodicom
Ovaj skromni junak Ivan rodom je iz Donje Konjuvce kod Leskovca. U Vojsci službuje od 1998. godine. Najprije u graničnim jedicama u Šidu, gdje mu i sada živi porodica. Suprugu Vesnu, ćerku Jovanu (13) i devetomjesečnu Milu viđa vikendom. U trenutku kada je trčao prema naoružanom nasilniku, kaže, nije ni pomislio da bi supruga mogla da ostane bez muža, a djevojčice bez oca…
Nagrađeni za nesebičnost
Hrabre vojnike iz 1. brigade primili su, nekoliko dana poslije podviga, Aleksandar Vulin, ministar odbrane, i general Ljubiša Diković, načelnik Generalštaba VS. Zbog nesebičnosti i hrabrosti, po naredbi Aleksandra Vučića, vrhovnog komandanta Vojske Srbije, ministar Vulin nagradio je ovu trojicu podoficira 11. pešadijskog bataljona.
(Novosti)
