SPORT
GOLMANSKE PRIČE: Dejan Plisnić ni u petoj deceniji ne razmišlja o odlasku sa terena
Za golmane kažu, što stariji, to bolji. Kao vino. Dejan Plisnić, danas čuvar mreže prvoligaša iz Dervente, ovu izreku rado primjenjuje. Iako je ušao u petu deceniju (rođen 26. decembra 1975. godine), i dalje je kao panter među stativama. Fudbal mu je sve dao, a on mu se pošteno odužio!
– Počeo sam, sada već davne 1989. u rodnom Bugojnu u Iskri. Tu sam ostao do rata, pa slijedi prelazak u Podgrmeč. I u Sanskom Mostu ostajem do 1995, a učesnik sam i prvog Kupa Republike Srpske. Kako tada, od jeseni 1993. godine pa do danas, koliko FSRS egzistira, i ja se družim sa loptom. To prvo takmičenje pamtim po lijepom, igrao sam za Podgrmeč, a protiv glamočkog Šatora, pa Eletrobosne iz Jajca, sve klubovi koji danas ne pripadaju FSRS – započinje priču Dejan Plisnić.
Poslije Sanskog Mosta dolazi u Banjaluku u Krila Krajine i ostaje do 1998. godine. Onda slijedi Ljubić pet godina, pa banjalučki Borac dvije sezone (2003-2005). Potom povratak u Prnjavor, gdje ostaje još tri godine. Šest mjeseci proveo je u Poletu iz Broda, dvije godine u klubu Sloga iz Doboja, pa u ljeto 2010. godine šest mjeseci u trnskom istoimenom klubu. Uslijedila je pauza od šest mjeseci bez kluba, da bi sada startovao petu sezonu u Tekstilcu. Uredno vodi statistiku svojih nastupa, ali nažalost ne i cijele karijere.
– Od Krila Krajine imam sve utakmice. Tu računam sve, i prvenstvene i Kup, i prijateljske i do sada sam ih sakupio 892. Računam da je u Jajcu i Sanskom Mostu bilo još barem 50, pa sam blizu hiljadarke. Mislim da držim rekord, barem na našim prostorima, kada je neprekidni niz nastupa u pitanju. U periodu od 1999-2003. četiri sezone stajao sam 132 utakmice na golu. Računaju se samo prvenstveni dueli, nisam nijednom povrijeđen, niti zamijenjen, od prvog do 90. minuta! Bilo je priče da će ovaj podvig ići i za Ginisovu knjigu rekorda, ali ostalo je sve na tome – priča zanimljive detalje iz karijere Plisnić. Dodaje kako pamti mnogo toga, lijepog, ali i ružnog.
– Prvi Kup RS i te nastupe svakako, pa ulazak u Prvu ligu RS sa Krilima Krajine. Dok zdravlje služi, braniću! I dan danas uživam u treninzima, nema šanse da preskočim neki. Zaposlen sam u Sportskoj dvorani u Derventi, gdje sam već osam godina organizator veoma jakog turnira u malom fudbalu, radim i kao trener golmana u reprezentaciji RS, a nedavno sam postavljen i za direktora omladinskog pogona Tekstilca. Imamo sedam selekcija i smatram da je to najvažniji segment u zdravoj priči kakav je Tekstilac – ističe Plisnić. Nasljednika još uvijek traži. Kaže, ima jedan momčić koji mu je zapeo za oko.
– Ima jedan dječak od 17 godina, kadet Duško Pećić. On ima sve predispozicije da bude vrhunski golman. Standardni je reprezentativac RS, momak upija svaki pokret i za godinu, dvije, imaćemo pravog golmana. I ja sam nekada imao idola. Điđi Bufon, baš ga obožavam. Tokom cijele karijere se pratimo. Nekako su nam se karijere “poklopile”, naravno moja se ne može mjeriti sa njegovom, ali mogli bismo i zajedno u penziju – otkriva neke tajne Dejan Plisnić. O novom šampionatu RS kaže da bi mogao biti nikada jači.
– Vjerujem da ćemo biti među šest. Borac je favorit broj jedan, možda i Drina Zvornik, a nas vidim u Ligi za prvaka. Imamo iskusnu ekipu, odličnu hemiju unutar svlačionice, a to je preduslov za dobre rezultate. Imamo dobrog i mladog, ambicioznog trenera. Uprava dobro radi, primanja nisu velika, ali ispoštuje se sve što je dogovoreno, i to je ono što ovu sredinu krasi – zaključio je Dejan Plisnić.
Jedan crveni karton
– Mogao sam, možda, karijeru završiti bez crvenog kartona koji sam dobio u nedavno završenom prvenstvu. Protiv Krupe dobio sam direktan crveni karton, kao posljednji igrač, napadač je bio brži. Start nije bio opasan, ali pravila su pravila. Bio sam blizu da ga ne dobijem, ali šta ćeš, upisao sam se i u tu rubriku.
Bugarsku “uprskali” menadžeri
– Bio sam u Bugarskoj, odradio cijele ljetnje pripreme za Lokomotivu iz Sofije, zadovoljio ukuse kluba, trebalo je da potpišem ugovor, ali menadžeri su odradili neki prljav posao i ostao sam bez prilike da se oprobam u jačoj ligi. Ko zna šta bi dalje bilo. To spominjem više onako, kao neku priču, ili anegdotu, sačuvaj Bože da žalim, jer fudbal mi je dao sve. I ja sam njemu, a
