Mnogi smatraju da je EU u problemu, ali Evropska Centralna Banka nije tog mišljenja i ona nastavlja da radi na ”Kvantitativnom popuštanju” u cilju rasterećenja prezaduženih zemalja EU i pokretanju privrednih aktivnosti.
Program ”Kvantitativnog popuštanja”je uveden na dvije godine (u martu prošle godine) i njime Evropska Centralna Banka štampajuci euro, povećava količinu novca u opticaju i koristi ga najviše za kupovinu obligacija zemalja članica EU.
Veća masa novca znači rast cijena i zaustavljanje deflacije. Prije se samo doštampavao novac, što je dovodilo do brzog rasta inflacije, međutim u današnje vrijeme centralna banka radi na drugi način i prelazi na kupovinu drzažnih obligacija. Centralna banka na tržistu, ili direktno od banaka, kupuje obligacije.Banke bivaju kreditirane za kupovne iznose na računima koje imaju kod centralne banke. Tako se povećava likvidnost banaka i njihov balans, čime one dolaze u mogućnost davanja novih kredita.
Posebno je aktivna Centralna banka Njemačke, Bundesbank koja pored ovih operacija radi i indirektne operacije u kojima investitori transferiraju novac u Njemačku da bi kupili obligacije ili obavili kupovine akcija kompanija čime se povećava prihod ali se jako povećao i rizik jer se u međuvremenu u cijeloj operaciji, poslije izlaska Velike Britanije, pojavio problem sa mogućnošću izlaska i drugih zemalja iz Evropske Unije.
Najveću korist od od kvantitativnog popuštanja su dobile Grčka, Španija, Portugal i Italija jer im se pružila mogućnost da restrukturiraju svoje državne dugove sa visokim kamatama i zamjene ih skoro beskamatnim obligacijama.
Ali zbog uloge centralnih banaka države koje su Maastrihtskim ugovorom definisane kao pravna lica sa ograničenom odgovornošću pojavila se opasnost da države ako odluče da napuste Evropsku Uniju i automatski pređu na svoju valutu, mogu dovesti centralne banke do bankrota u kojem će dugovi postati najjednostavnije rečeno bezvrijedni.
To bi jako pogodilo Bundesbanku i pitanje je šta bi se desilo sa Njemačkom u tom slučaju.
Evropski finansisti se spremaju na sve scenarije i ubrzano rade na stvaranju Evropskog Budzetskog Saveza koji bi doveo do solidarnog pokrivanja dugovanja, čime bi se rizik nekoliko najizloženijih država smanjio, a to je samo jedna od niza mjera na kojima se trenutno užurbano radi.
Neki novi Brexit bi mogao dovesti do sloma cjelokupnog finansijskog sistema sa nesagledivim posljedicama i zato Njemačka, Holandija i još nekoliko bogatijih država rade na pomoći slabijim državama jer samo finansijski stabilna EU može da se izbori sa problemima poput pada potrošnje, deflacije, pada privredniha ktivnosti, socijalne nesigurnosti i dr.
Posebno sa vjerovatno najvećom opasnosti za EU, a to je rast političke popularnosti nacionalističkih partija koje zagovaraju izlazak njihovih zemalja iz EU. Euro je kao valuta izgubio na vrijednosti prema dolaru, što je pojačalo njihove argumente protiv Unije i bez obzira sto je to normalna reakcija na povećanje novčane mase i bila je isto tako izražena (obrnuto, rastom eura) u periodu kada su Sjedinjene Američke Države uvodile kvantitativno popuštanje, poslije velike krize 2008 da bi stabilizovali svoju privredu, što im je i pošlo za rukom.
Mjere koje su uvedene, od strane ECB, za sada daju dobre rezultate.Deflacija je zaustavljena i čak je došlo do male 0.5 postotne inflacije. Privreda EU je zadovoljna zbog mogućnosti izuzetno jeftinog kredititiranja i Index kretanja u industrijskoj proizvodnji je povećan za 3 procenta.
To su dobri signali da je situacija pod kontrolom i ide u dobrom pravcu, međutim politički protivnici reda čine sve da bi situacija izmakla kontroli i da bi oni osvojili vlast, ne obazirući se na posljedice.Svojim populističkim izjavama povećavaju strah, a strah je najveći protivnik investicija, koje su i jedan od glavnih motiva intervencije Evropske Centralne Banke.
Evropa je na prekretnici i samo mudra i odgovorna politika moze stabilizirati situaciju i dovesti do progresa. Sve ostalo vodi u haos i put na kojem će kraj biti potpuno neizvjestan.
PIŠE: Draško Aćimović, Ekonomista
