Dušan Dule Arbutina ušao je u pedeset i treću godinu, a kaže da se osjeća kao da ima desetak manje na plećima. Iako ga život nije mazio Dule je optimista. Uvijek je raspoložen za posao, ali i za društvo, hladno pivo i dobru priču.
Od Gornje Doline do Gradiške Dule je zapregom prevalio 12 kilometara. Dva dorata, Soko i Rubin, petogodišnjaci su. Oni su Dušanova egzistencija.
– Ne radim nigdje u preduzeću, a radim svakodnevno i duplo radno vrijeme. Obrađujem zemlju, konjima idem u šumu, napravio sam i bansek kojeg Soko vuče poput fijakera. Idem sa konjima i u šumu, a evo danas sam došao ovdje u Bok Jankovac da izralim nekoliko bašti – priča Dušan Arbutina.
Arbutine su porijeklom iz novogradiškog sela Čaprginci. Ratne nevolje dovele su ih u Gornju Dolinu, selo pored desne obale rijeke Save. Dušan je samac, neoženjen je, nedavno je sahranio majku i brata.
– Uvijek idem naprijed, čista obraza i dignute glave. Nema predaje. Najlakše je reći nema posla i ne raditi ništa ili zaputiti se preko Save u Sloveniju ili Njemačku. Ja sam i kovač, potkivam konje, poklepam i naoštrim sjekiru ili motiku, uvijek nešto kvrckam na nakovnju.
Ovih dana ralim bašte, uglavnom krompir, grah, paprike, ali i kukuruz. Imam pametne konje, ne trebaju im kajasi. Kad trebaju povući teret, ja samo kažem: „Momci za mnom“. I nema priče, slušaju me – kaže Arbutina.
Osim anjgira Sokola i Rubina Dušan Arbutina ima kobile i ždrijebad. U tome je prepoznao sigurnost za stare dane. Kaže da konjima više vjeruje nego političarima i zna da ga neće izdati, te da će mu zaraditi više i od plate, a kasnije i od penzije.
– Imam dvije kobile ždrijepkinje, dvoje ždrijebadi od ove godine i dvoje ženskih od lani. Žensku ždrijebad ostavljam, ima vremena za prodaju. Ždrijebice su uvijek na cijeni, a bolje je da rade konji umjesto mene. Moja kičma ne može toliko izdržati, a godine sustižu. Kad ne mognem raditi, onda ću rasprodati kobile i konje i eto mi sigurnosti – izračunao je Dule.
Dok smo razgovarali začuo se komentar sa strane da je Arbutina jači od Putina. Dušan se nasmijao i dodao:
– I ralim kukuruze sve do ženskih butina! –
Optimizam i vedar duh su Dušanova hrana. Vjeruje u sebe, svoje konje, zemlju i poštene ljude sa kojima sarađuje i ne pomišlja da bi išao negdje za boljim. A na pitanje da li razmišlja o ženidbi, samo se nasmijao i potvrdno klimnuo glavom.
B. Grgić
