Dragana Pašić: Danas je dosatojanstvo teret koji se nosi, a bahatost i bezobrazluk barjak koji se viori

Iako prostorno ne tako velik grad, Banjaluka ponosno grli pregršt talenata. Jedna takva umjetnička duša izdvaja se po svojoj darovitosti i skromnosti. Dragana Pašić, pravnik i umjetnik, djevojka koju ne treba mnogo pretstavljati, u intervjuu za mojabanjaluka.info pričala je o svemu što je inspiriše i nosi kroz vrtlog života.

Magija bijelih papira

Obaveze kojima je čovjek svakodnevno okupiran uspiju ga omesti i sputati, bile one vezane za školu ili možda za roditeljska očekivanja. Upravo zbog toga je važno, ističe Dragana, izaći iz kalupa i imati svoj put. Sve to je i logično kada se uzme u obzir kreativnost naše sagovornice.

-Zvučala bih lažno ako bih rekla da nemam problem sa autoritetom ali to se odnosi prvenstveno na svakog onog ko guši moju prirodu iznošenja mišljenja koje je svojstveno svakom čovjeku koji voli misliti svojom glavom- kazala je Dragana na početku našeg razgovora.

Živimo u vremenu kad nam se nameću pravila življenja koja su vezana uz novac i statuse, a Dragana kroz ništa od navedenog ovaj svijet ne doživljava. Za nju je ljudska sloboda razmišljanja zdravorazumskog, neopterećenog konvencionalnim i materijalnim ono što je vanvremensko i najvrjednije.

Takvi su i njeni bijeli papiri koje stavlja pred sebe.

-Nije se dalo mojoj slobodi i kreativnosti da bude zarobljena. Ona je morala zgužvati svoje uglove i od satjeranog ćoška stvoriti kreativni kutak a od bijelih papira načiniti poljane, nebeske i ovozemaljske po kojma najradije puštam pitome jaganjce i divlje konje svoje mašte. Tu se izigramo, isplačemo, ismijemo, po potrebi i izjaučemo. Svega bude samo nema glume. Tu se čovjek prepušta svom biću i iznosi suštinu ne tražeći aplauze- dočarala je naša sagovorinca.

Negativne kritike slobodni umjetnici ili diplomirami pravnici koji su to slučajno postali kao Dragana, mogu dobiti od zlonamjernih ljudi koji imaju akademsko obrazovanje i to ističu kao nemjerljivu prednost nad umjetničkim radom onih koji nemaju formalno umjetničko obrazovanje.

Iako je dobro poznato da neki od prepoznatljivih svjetskih imena, kao sto je Frida Kalo ili Van Gog, nisu zavrsili akademiju, a ostavili su veliki trag.

Škola svakako ima svoj veliki značaj, kaže Dragana, ali umjetnost je duša koja nema oblik i formu i treba svakom pustiti da se izrazi, možda bas oni koji nemaju ne samo akademsko nego i niže obrazovanje stvore nesto izuzetno i vrijedno pamćenja.

-Kako ljude, tako gledam i umjetnike. Važno je kakav ste čovjek i koliko duše u vama ima. Kod umjetnika je prednost u odnosu na "obične" ljude sto je ta duša često i opipljiva kroz njihova djela ili dostupna čulima. O tome sam napisala da su umjetnici oči i uši duše – ističe ova mlada umjetnica.

Gledanje u jednu tačku, širi prostor za razmisljanje

Dragana ističe kako ne postoji inspiracija kao nešto izdvojeno van duha ili duše. Kaže kako je ona je stalno u umjetniku, u njegovoj suštini i ponekad se čini kao da ta komponenta prizove momente iz kojih nastaju djela a ne da neki momenti izazovu inspiraciju.

Nju sve moguće i nemoguće inspirise. Momenat kad je najviše iscrpljena i kada joj se čini da ne može ni olovku podići, te trenutak kada je u najvećem naletu snage i kada trči.

-Toliko je tih trenutaka koji inspirišu pa se nemojte začuditi ako vidite umjetnika koji se izmedju mase lica ili mora tema za razgovor ipak zagledao u jednu tačku kao najzanimljivije mjesto na svijetu. Možda mu je baš u tom trenu najzanimljivija njegova tačka jer iz nje širi svoj prostor za razmišljanje- priča nam Dragana, a u prilog tome govori i njen aforizam “gledanje u jednu tačku, širi prostor za razmišljanje”.

Još kao dijete njena percepcija svijeta je bila pomalo iz lebdeće perspektive jer ako ljude ne doživljavate isključivo kao tjelesne pojave i ne zanimaju vas obične svakodnevne priče, jasno je da se razlikujete i da ste često u svom svijetu.

Mašta je pratilja svakog vječitog djećaka ili djevojčice, kazuje Dragana i  ističe kako je to osobina svih koji ili nisu proživjeli djetinjstvo baš najsrećnije ili su im naprosto duše takve. 

Dostojanstvo = teret

Mnogo toga joj se ne sviđa u svijetu koji nas okružuje. Od očiglednog jaza između bogatih i siromašnih do jaza između uspješnih na sumnjive načine i onih koji imaju kvalitete i ne mogu biti na mjestu koje im pripada.

-To ne mora biti mjesto onog koji je na vlasti ili bogatog, već ponosno mjesto nosioca dostojanstva. Danas je dosatojanstvo teret koji se nosi a bahatost i bezobrazluk barjak koji se viori – ističe Dragana i dodaje da vidi sve više sotonističkih obilježja koji nas okružuju: pohlepa, zloba, iskrivljene vrijednosti među ljudima…

Poruka političarima

Svim starijim političarima koji se ne miču godima sa pozicija koje su im se osladile, poručuje da trebaju makar obezbijediti uslove u kojima će naša mladost da se razvija i raste u velike ljude, bolje, sadržajnije i kvalitetnije od njih jer svaka generacija treba da nas nadraste. 

-Nisu fotelje sav svijet i novac koji se grabi sa tih pozocija. Treba ovaj svijet postojati i poslije nas a i mi ne samo za sebe već i za one oko nas. Poruka političarima je da se smjenjuju češće, jer niko nije nezamjenjiv i uvijek treba dovesti svježu mladu krv koja je pametna, a hvala Bogu i iskusna, jer u ovoj zemlji iskustvo se stiče dosta rano u borbi sa svakodnevnicom i pitanjem kako preživjeti posebno ako ne želite biti kriminalac ni poltroon- poručuje za mojabanjaluka.info Dragana Pašić, koja je mlade i generalno ljude koji odlaze sa ovih prostora opisala kroz aforizam: Žalosno je kad čovjek mora da napusti svoju zemlju da bi stao na svoje noge.

Buduća ostvarenja

Dragana, skromno kaže kako omiljeno djelo još nije nacrtala, naslikala ili napisala, ali uskoro će naša publika biti obradovana knjigom koja će svedočiti predanošču, posvećenosti i veličini njenog stvaralaštva.

Ona se tek sprema uraditi svoj najbolji crtež, a u planu ima i izradu portreta svog pokojnog oca koji će, kao nezaobilazan dio njenog života, specijalno mjesto imati u njenoj knjizi.

Želja joj je da se upriliči promocija u Novom Gradu u kojem je njen otac ostavio neizbrisiv trag, kao čovjek najprije i potom svakako kao veliki stručnjak u svom poslu.

Tamara Bogunović