DANAS JE PRAZNIK VELIKE ZAŠTITNICE ŽENA: Evo šta treba uraditi da sreća dođe u vaš dom
Iako nije zapovjedan crkveni praznik, u narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu
Sveta Varvara, poznata kao i Sveta Barbara, živjela je u trećem vijeku u vrijeme rimskog cara Maksimijana i danas je svetiteljka koju poštuju obe crkve – i katolička i pravoslavna.
Priča kaže da je otac Svete Varvare otac Dioskor bio mnogobožac i veoma strogo ju je vaspitao. On je želio da je uda za nekog bogatog i viđenog čovjeka, a ona je imala brojne prosce jer je bila veoma lijepa. Međutim, nije željela da se udaje, jer se zavjetovala da će ostati djevica i povetiti svoj život Bogu.
Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka i otac je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama.
U toj usamljenosti Varvara je svojim blistavim umom dosegla do saznanja o Tvorcu i Gospodu iako je niko nije imao tome poučiti. Kada je jednom uspjela da pobjegne iz kule, Božjim promislom srela je neke hrišćanke od kojih je saznala ono što je i sama naslućivala.
Vratila se u kulu i u svom kupatilu prosjekla i treći prozor kao simbol Svete Trojice, a prstom, kao gvožđem izdubila krst u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila proključao je izvor žive vode koja je liječila mnoge bolesti.
Kada je sve ovo saznao surovi otac, prijavio je ćerku načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili je zajedno sa još jednom hrišćankom – Julijanijom.
Odsjekli su im grudi i za porugu vodili ih po gradu. Na kraju, Varvaru je zaklao rođeni otac, a Julijanu vojnici. Odmah potom, udario je grom u Cioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana. Sveta Varvara skončala je 306. godine, a njene čudotvorne mošti nalaze se u Kijevu.
Iako nije zapovjedan crkveni praznik, u narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Njen kult je podjednako razvijen kako na Istoku tako i na Zapadu. Smatra se zaštitnicom rudara, zemljoradnika, zidara, kuvara, tesara… Kao i svaka svetiteljka, uvijek dolazi u pomoć ženama u nevolji i tada se javlja ili sama ili kao pratnja Bogorodici.
Kod nas je sačuvan običaj, iako nepoznatog porijekla, da se danas kuva “varica” od raznih žitarica, koja se jede sljedećih dana. Vareno žito se jede u kući, njim se u prošla vremena posipalo mjesto gdje se uzima voda za piće, a miješa se i sa soli, pa se daje stoci. Djeca ovog dana prilikom pripreme “varice” pjevaju: “Vari vari varice, da se radu jarice i bijele jagnjice i djetici i junčići”.
Takođe se “sije” žito, u plitak tanjir ili činijicu, koje će ozeleneti do Božića. To čine i rimokatolici. Na Zapadu se na njen dan stavlja u vodu grančica višnje ili trešnje, da bi procvjetala za praznik Rođenja Hristova.
