Srpska pravoslavna crkva danas obilježava praznik prenosa moštiju Svetog Georgija, u narodu poznat kao Đurđic.
Sveti Georgije, koji je kao Hristov vojnik odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da umre za svoju vjeru, pogubljen je 303. godine.
Propovijedao je novozavjetnu vjeru i, prema predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspio da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsijecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula prije izvršenja carske naredbe.
Đurđic se smatra jednom od pet najvećih slava u Srbiji, mada u kalendaru Srpske pravoslavne crkve nije ubilježen crvenim slovom.
Na pravoslavnim ikonama i srednjovjekovnim freskama Sveti Đorđe je predstavljen kako – jašući na konju, u vojvodskom odijelu sa krstastim mačem – ubija aždaju, koja je simbol paganske vjere, dok se na ikonama za praznik Đurđic predstavlja u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci.
U pravoslavnim manastirima Sveti Đorđe je prvi u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.
Sveti Georgije je veoma poštovan u srpskom narodu i slavi se dva puta godišnje – 16. novembra kao praznik prenosa moštiju svetitelja – Đurđic, i 6. maja, kada se obilježava dan njegove smrti – Đurđevdan.
> Oštra ili blaga zima pred nama
Prema narodnom vjerovanju, od 16. novembra, pa sve do 24. novembra vremenske prilike ukazaće nam kakva će biti predstojeća zima.
Naime, ako dani budu magloviti, zima će biti promjenljiva i maglovita, a ako bude vedro zima će biti oštra sa dosta mraza! Inače, po narodnom vjerovanju, dani od Đurđica (16. novembar) do Svetog Mrate (24. novembar) pokazuju kakva će biti zima.
Dani od Đurđica do Svetoga Mrate nazivaju se Mratinci ili Vučiji dani jer je sveti Mrata zaštitnik vukova.
U vremenu martinaca, a posebno danas ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari odmaraju, a žene ne rade ručne radove. Žene bi trebalo da odmaraju.
