Na plažu ispod Kastela svraćali su i svraćaju samo penzioneri. Na Abaciju i na „terasu“ kod Zelenog mosta oni koji žive na Mejdanu, oni kojima je Vrbas maltene u dvorištu i koji su svikli na hlad ogromnih hrastova koji se odmaraju uz obalu. Oni kojima je podno Kastela trava prevelika i kojima je Vrbas kod Zelenog mosta isuviše plitak idu na Vrućicu, kupalište koje se nalazi u Šeheru i koje je poznato po „bazenima“ tople, ljekovite vode.
Plaža na kojoj se topla voda izvora miješa sa hladnim Vrbasom smještena je pet kilometara od centra grada, u podnožju Šehitluka, na samom izlazu Vrbasa iz kotline. Na plaži se nalazi više banja, zapravo povećih pregrada koje su ispunjene toplom termalnom vodom. Vrbas je na ovom mjestu dubok i miran sa „taman“ dovoljno okomitom obalom i za mlađe i za starije skakače.
Svi su ljeti na Vrućici – porodice sa nemirnom djecom koja se brčkaju u „gornjim bazenima2, tetovirane babe koje se ne plaše matice, zaboravljeni radijski voditelji, radnici koji su utekli u hladnu rijeku nakon prve smjene provedene u užarenoj pekari, mrzovoljni starci kojima smeta sve, pecaroši koji na prvoj stijeni nizvodno vade lijepe klenove i mrene…
Ako vodostaj nije visok, odnosno ako brana nije puštena, oni odvažni preplivavaju s jedne obale na drugu. Na suprotnoj strani ih čeka velika stijena na kojoj piše „Novak“ i nekoliko hridi koje su dopola u vodi i koje su savršene za „banjanje“ i „kiseljenje“. I na drugoj strani je mnogo pecaroša koji pokušavaju udariti savršenu kontru alavim ribetinama.
U donjem bazenu, onom koji je najbliži Vrbasu, sjede, piju pivo i besjede „starosjedioci“ Vrućice. Kakvih tu sve razgovora nema: o novom mostu, o staroj cesti, o mlakom pivu, jedan govori kako ne može da nađe tu i tu Šopenhauerovu knjigu, drugi pita trećeg da li će ići na koncert Baje Malog Knindže u Dragočaj…
S vremena na vrijeme kupači pronađu kakvu dugačku pritku kojom prodžaraju začepljeni odvod. Zbog toga se, kažu, voda brže grije i muti, a sam pod „bazena“ postaje izuzetno klizav. Neoprezna „omladina“ koja gazi šestu ili sedmu deceniju u taj bazen ulazi isključivo uz pomoć starijeg sina ili mlađeg unuka.
Prije nego uđe u šehersku „dolinu“ Vrbas je uzak i brz. Često donese raftere, ali i one koji se spuštaju niz rijeku u dajaku ili na gumi. Čamci za rafting se zaustavljaju stotinjak metara nakon Vrućice, a oni u dajacima i na gumama se spuštaju do Kastela preskačući brzake kod nekadašnjeg „Starog mlina“.
Dječaci se takmiče ko će skočiti bolji prelom, a djevojčice na maloj pjeskovitoj plaži okidaju 208 fotografija hvatajući najbolji selfi sa Vrbasom u pozadini. Ponekad dođe i do koškanja, jer je neko nekome nagazio peškir, prosuo pivo ili zauzeo mjesto. Sve u svemu – jedan običan vreli ljetni dan na Vrućici.
G. Dakić
