Pravoslavni vjernici danas proslavljaju Božić, uspomenu na dan rođenja Isusa Hrista, kao jedan od najznačajnijih i najradosnijih hrišćanskih praznika.
Vjernici se na Božić tradicionalno pozdravljaju sa “Mir Božji, Hristos se rodi – Vaistinu se rodi”.
Kod Srba se Božić i praznici povezani sa njim proslavljaju najsvečanije i obiluju lijepim običajima, koji vrijeme od nekoliko nedjelja oko Božića čine najljepšim i najsvečanijim periodom u cijeloj kalendarskoj godini.
Božić je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, roditeljstva – očinstva i materinstva, koji je kod Srba ukrašen najljepšim vjerskim običajima i obredima, koji se svode na to da se umoli Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
To je izraženo u narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: “Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, u toru i oboru!”
Božić, zajedno sa Vaskrsom, predstavlja jedan od najvećih hrišćanskih praznika i praznuje se kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg.
Takođe, Božić označava trenutak kada se Bog javlja u tijelu kao čovjek, što je jedan od centralnih događaja hrišćanske vere, jer Bog postaje čovjek da bi čovjeka vratio Bogu.
Početak spasenja čovječanstva
Hristos je, prema jevanđelju, rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvijezda zaustavila iznad pećine kod Vitlejema.
Bogorodica Marija je, u pećini u Vitlejemu, povila u slamu malog Isusa i poklonila mu se kao Bogu.
Zvijezdu su 40 dana pratila trojica mudraca, Gašpar, Baltazar i Melhior. Stigavši u Jerusalim, u vitlejemskoj pećini, nad kojom se zaustavila zvijezda, poklonili su se dhetetu kao caru nad carevima i darivali ga zlatom, a potom tamjanom kao Boga i smirnom kao prvosveštenika i učitelja”.
Car Irod je, u strahu za svoj presto, naredio da se u Vitlejemu pobiju sva muška djeca do dvuhe godine, nadajući se da će među njima biti i novorođeni Isus.
Tada je ubijeno, prema jevanđelju, 14.000 dece, ali je sveta porodica prebjegla u Misir u Egiptu, gde je živela do Irodove smrti.
U porti Saborne crkve Hristovog Rođenja, u Vitlejemu, nalazi se pećina-paraklis gdhe se čuvaju mošti 14.000 “vitlejemskih mladenaca koje krvožedni car Irod pobi ne bi li među njima ubio i Bogomladenca Hrista”.
Hristovo rođenje označava početak djela spasenja čovječanstva od grijeha i smrti, koje će se ispuniti Njegovim stradanjem i Vaskrsenjem.
“A kad se navrši vrijeme, posla Bog Sina svojega jedinorodnoga” da spase rod ljudski, piše u jevanđelju. I kad se ispuni devet mjeseci od blagovesti, koju javi arhangel Gavril Mariji u Nazaretu, govoreći: “Raduj se, blagodatna… evo začećeš i rodićeš sina, i nadeni mu ime Isus”.
Rođenje Hrista, takođe, simbolizuje dolazak svjetlosti u svijet koji je bio u tami gruheha i zato se u bogosluženjima Božić naziva i “praznikom svjetlosti”.
Hristos se rađa u pećini, u siromaštvu, pokazujući da su smirenje i ljubav osnovne hrišćanske vrline.
Tri dana proslave
SPC slavi Božić tri dana. Drugi dan Božića je Sabor Presvete Bogorodice, u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja, dok se trećeg dana slavi Sveti Stefan.
Božić je uvijek mrsni dan, kojem je prethodio četrdesetodnevni božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tela.
Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuje se dolazak Božića i božićnog slavlja.
U hramovima se čita poslanica arhijera Srpske pravoslavne crkve.
Na svečanoj božićnoj trpezi najvažnija je česnica, pogača u koju se stavlja zlatni ili srebrni novčić, a ona se za ručkom lomi isključivo rukama.
Ko u svom parčetu pronađe novčić, prema verovanju, imaće sreće u narednoj godini.
Običaj je da se na trpezi nađe i božićna pečenica. Ukućani položajnika, prvog gosta na Božić, daruju poklonima.
Božić je porodični praznik, pa se na dan Božića ne ide u goste. Izuzetak je jedino položajnik. Položajnik je obično je to dijete ili osoba bliska porodici. On čestita Božić ukućanima riječima „Hristos se rodi“, a ukućani odgovaraju „Vaistinu se rodi“.
Prema predanju na Božić treba započinjati poslove. Neki običaji kažu da treba raditi upravo onaj posao koji je bio naročito težak prethodne godine, kako bi ove godine lijepo tekao.
Ko sve slavi
Najradosniji hrišćanski praznik 7. januara, pored Srpske pravoslavne crkve, proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koji poštuju julijanski kalendar.
Glas Srpske
