Rukometni klub „Borac“ u trofejnoj sali nema dva najvrednija pehara – onaj iz 1976. godine kada je osvojen Kup šampiona i onaj iz 1991. godine kada je osvojen IHF kup.
Direktor RK „Borac“ Vladimir Branković za naš portal kaže da je postojao samo jedan pehar namijenjen pobjedniku Kupa šampiona i on se prenosio „s koljena na koljeno“, odnosno sa pobjednika Kupa na pobjednika Kupa.
„Posljednji pobjednik Kupa šampiona je RK ’Zagreb’ i taj pehar se od tada nalazi kod njih. Kad nam pehar treba za proslave, dobijemo ga od njih i kod nas bude nekoliko nedjelja ili mjeseci. Uskoro bismo trebali da napravimo dvije replike tog pehara“, kazao je Branković.
Pehar iz 1991. godine nikada nije, dodaje on, ni bio u trofejnoj sali „Borca“. Branković ne zna šta se desilo s tim peharom – da li je izgubljen ili nikada nije ni došao u Banju Luku.
„Repliku tog pehara ćemo morati napraviti sa slika. To je veliki nedostatak naše trofejne sale. Uprava kluba se borila sa dosta većim problemima, a sada je na red došao i ovaj problem. Replike bi morale biti urađene ove godine“, istakao je Branković.
Prije dvadeset godina, 19. maja 1991. godine, izabranici Velimira Petkovića su u Moskvi podigli pehar namijenjen pobjedniku Kupa IHF. Crveno-plavi su u finalnom dvomeču snage odmjerili sa ekipom CSKA koju je predvodio jedan od najboljih rukometaša svih vremena Talant Dujšebaev.
Prvi meč, igran 5. maja u dvorani Borik, završen je pobjedom banjalučkog tima (20:15), te se uz dosta optimizma otputovalo u Moskvu. Revanš je završen minimalnom pobjedom domaćina (24:23), ali je taj poraz bio bezbolan i vrijedan trofej je krenuo put Banje Luke. Dio „Borčevog“ tima je bio i Draško Prtina.
„Nedavno sam čuo da tog pehara nema. Valjda uprava ima neko objašnjenje. Ima ’Borac’ mnogo većih problema od toga, ali i to treba da se riješi. Treba da se utvrdi da li je pehar stigao u Banju Luku i ko ga je zadužio“, rekao je Prtina.
Banjalučki rukometaši su 11. aprila 1976. godine, pred 5.000 navijača u banjalučkom „hramu“ sporta, u finalu Kupa šampiona pobijedili dansku „Fredericiju“ sa 17:15. Najveći uspjeh u istoriji RK „Borac“ ostvarili su Milorad Karalić, Zdravko Rađenović, Nedeljko Vujinović, Abas Arslanagić, Dobrivoje Selec, Momo Golić, Nebojša Popović, Miro Bjelić, Rade Unčanin, Slobodan Vukša, Boro Golić, Zoran Ravlić i trener Pero Janjić.
Sportski novinar Aleksandar Saradžić smatra da je nečuveno da „Borac“ nema dva najvrednija trofeja. To je, kaže on, dokaz kako se Banja Luka odnosi prema sportu.
„Zamislite da ’Crvena zvezda’ izgubi svoje ili ’Partizan’ svoje trofeje? Zar ne postoji evidencija o tome ko je bio zadužen za pehare? Umjesto originala imaćemo replike, a vjerujem da je to, u uslovima u kojima se nalazi banjalučki sport, čista premija“, istakao je Saradžić.
G. Dakić
