BESJEDA OCA TADEJA KOJU SVAKO TREBA DA PROČITA: Kakvim se mislima bavimo, takav život živimo!

Mi remetimo mir. Gospod nas tada ostavlja sa našim mislima – eto nam stradanja. Svi smo ograničeni i u stalnom smo ratu sa zlim mislima, jer su pali duhovi puni zlobe i napadaju preko misli.

Otac Tadej bio je jedan od najcjenjenijih duhovnika novijeg vremena.

Rođen je 1914. godine u Vitovnici, nadomak Petrovca na Mlavi, kao Tomislav Štrbulović. Kao bolešljivo dijete koje nije moglo da se bavi zemljoradnjom, roditelji su ga upisali na zanat, nakon čega je otišao u Beograd da radi.

Nakon 6 godina u Beogradu, teško se razbolio, a ljekari su mu prognozirali još 5 godina života.Pouke ostroškog igumana: Zlo se zlom ispraviti ne može!

Zbog toga je odlučio da ode u manastir Miljkovo kod Svilajnca, gdje je upoznao ruskog monaha, arhimandrita Ambrosija, uz kojeg se približio Bogu, a zatim i zamonašio. Ispostavilo se da je prognoza ljekara o dužini života bila netačna, pa je otac Tadej poživio punih 89 godina.

Preminuo je 2003. godine u Bačkoj Palanci, a iako je prošlo 12 godina od njegove smrti, njegove mudre pouke i poučne besjede i dalje su inspiracija i zvijezda vodilja mnogima.

Evo kako je govorio otac Tadej:

Kakvim se mislima bavimo – takav nam je život. Ako su nam misli mirne i tihe – eto nam mir. Ako su nam misli negativne – eto nam nemir. Mi tražimo pomoć od roditelja i kad ih zamolimo, oni raskrvare svoje roditeljsko srce i čine nam po volji ono što je dobro.

Mir i radost svima od Gospoda, jer su mir i radost najvažnija bogatstva ovog i onog svijeta. Za tim svi mi čeznemo.
Možemo imati na kugli zemaljskoj što god poželimo, a da nemamo mir i radost. A mir dolazi od Izvora Mira, od Gospoda. Kada se Gospod obratio svojim učenicima, kada su oni zatvorili vrata zbog straha od Judeja, prvo što im je uputio bilo je: „Mir vam.“

Gospod će vas nagraditi mirom ako se izmirite i okrenete Apsolutnom Dobru, a Apsolutno Dobro je Gospod Bog. On želi da mi imamo jednu božansku osobinu – smirenje je ta božanska osobina. Gdje god smirenje caruje, bilo u porodici, bilo u društvu, ono iz sebe izvija mir i radost.

Treba da se opustiš. Ne uzimaj previše na sebe brige ovoga svijeta, već čuvaj mir i živi sa Bogom. Neka ide kako ide.

Svako dobro i svako zlo potiče od misli, jer smo mi misleni aparat. Utičemo čak i na biljni svijet, budući da i biljni svijet ima nervni sistem. Svi očekuju mir, utjehu, ljubav.

Pokajanje je izmjena života. Potrebno je da čovjek ode do sveštenika ili svog bližnjeg i da mu kaže šta mu remeti mir. Čim naši bližnji saučestvuju u našem stradanju, mi dobijamo utjehu i snagu.

Ako se mi okrenemo Izvoru Života, Gospod će nam dati snage da učvrstimo u sebi misli pune dobra, jer dobre misli, dobre želje, daju mir i utjehu svuda. Moramo se ( misleno ) izmijeniti.

Naše misli utiču ne samo na nas, nego na sve ono što nas okružuje. Moramo da upućujemo dobre misli. Gospod zapovjeda da volimo svoje neprijatelje, ne zbog njih, nego zbog nas samih. Treba oprostiti sve od srca. Kada se oprosti sve od srca, sve je oprošteno. Mi smo (tada) saučesnici mira, tada mir čini radost i utjehu svima oko nas. Svi osjećaju naše misli mirne, tihe.

Kada je domaćin u kući opterećen brigama o porodici niko nema mira i spokoja od njegovih misli, čak ni mala djeca u razvoju. Zato oni koji rukovode kućom treba da se predaju Gospodu, da Mu se mole, i da shvate da je Gospod svemoguć, da nas Gospod tješi.

Moramo od srca sve oprostiti. Unutrašnji mir ne može da se sačuva dokle god naša savjest nešto izobličava. Moramo umiriti savjest. Treba svima oprostiti od srca. Bez toga nema unutrašnjeg mira.

„Profesor je rasijan. On je takav i takav!“ Moli da Gospod da blagog anđela i profesoru i tebi. Ako zavoliš profesora, tako ćeš lako odgovarati i dobiti ocjenu. Kada se profesor i učenik pomire, među njima više nema (mislenog) rata.

Nema nam mira ako misleno ratujemo sa roditeljima. Duhovi zlobe gledaju da se mi po svaku cjenu ogrešimo o roditelje. Tada oni stiču vlast nad nama, a mi mislimo da je neko drugi kriv. Mnogi to uvide, pa poprave misli. Ja uvijek to kažem – neki prihvataju, a neki su suviše gordi. Što dajemo, to nam se vraća.

Sveti Oci kažu: „Sej ljubav, pa ćeš ljubav žnjeti. Sej mir, pa ćeš mir žnjeti.“ Nemoguće je da steknemo mir ako smo puni zavisti i zlobe. Ako se ne oslobodimo od te paklene osobine kako ćemo u vječnost? Jedini je Gospod koji može da nas izmjeni. Duh se vezuje mislima. Kakva nam je karakterna osobina ovde – takvi prelazimo u vječnost.

Treba da smo mirni. Bolje je trpjeti uvredu, nego nanijeti uvredu. Ako pretrpimo uvredu, Gospod će nam dati snagu i mir. Ako ne pretrpimo uvredu, savjest nam neće dati mira. Savjest je Božanski sud.

Mi možemo svašta raditi, ali nećemo imati ni mira ni pokoja. Karakterna osobina (ovdje na zemlji) je osnova za prelazak u vječnost. Ako smo mirni i tihi idemo u red svetih i anđela. Njih je Gospod nagradio besplatnom blagodati i u tim dušama nema osobina ovoga svijeta. Čovek može stalno da ga vrijeđa, a on se ne vrijeđa. Čovjek može da ga izudara, a on se ne ljuti, jer je njegova duša rukovođena Svetim Duhom.

Pitali su Svetog Serafima Sarovskog: “Šta je cilj našeg života?” – “Vraćanje u naručje Oca Nebeskog.”

Mi remetimo mir. Gospod nas tada ostavlja sa našim mislima – eto nam stradanja. Nema sile koja može da poruši milost Gospodnju. Zato mučenici nisu osjećali stradanja, a ako su i osetili, utješio ih je tihi Gospod. Kada blagodat Svetog Duha ozari dušu – ona više ne osjeća stradanja.

Poslije Gospoda nemamo veće dobro od svojih roditelja. Gospod kaže: „Ja sam taj koji začinje plod u utrobi majke.“
Roditelji su oruđe u rukama Gospodnjim. Gospod blagosilja brak. Potrebno je vrijeme da se popuni (broj) onih pavših anđela koji su otišli sa satanom, a Bog je i za njih, duhove zlobe, Bog. Oni su visokointeligentna bića, ali za njih nema ni mira ni pokoja.

Mi moramo tražiti utjehu od bližnjih budući da smo stvoreni, ograničeni vremenom i prostorom, i ne možemo da damo beskonačno, ali tražimo beskonačno. Tražimo mir beskonačni, radost beskonačnu – sve beskonačno. Ali naši najblizi ne mogu sve da nam pruže. Svi smo ograničeni i u stalnom smo ratu sa zlim mislima, jer su pali duhovi puni zlobe (zli duhovi napadaju preko misli – ubacujući zle misli u čovjekovu glavu).

Gospod gleda da li mi od srca tražimo da nam On pomogne. Čujemo mnoge riječi lijepog primjera života i kako treba uputiti bližnje da to rade. Ali, da li ćemo moći to da ostvarimo?

Vidimo osobu mirnu, tihu, sve prašta, sve trpi. Taj primjer nam ostaje uvijek jer i mi želimo to da steknemo. Kako? Okrenimo se ka Apsolutnom Dobru, srcem, mislima i cijelim svojim bićem. Sjedinimo se u apsolutnoj ljubavi sa svojim Stvoriteljem. Treba biti neprekidno u molitvi. Treba moliti Presvetu Majku, anđela i Svete ( da nas učvrste svojom zaštitom ) da Ga tako silno ljubimo, jer tada ćemo biti blaženi i ovde i u vječnosti. Bog je Ljubav i Sreća koja ispunjava sve koji ga traže.

Božija energija svuda djeluje, a osobito u onim ljudima koji su se okrenuli ka Gospodu. Bog je Mir, Utjeha i Radost svima. Zato vam želim mir i radost od Gospoda.