Preticanje u centru grada, nepuštanje pješaka na zebrama, čekanje na raskrsnicama uz psovke i zvuk sirene, samo su neke od loših navika banjalučkih vozača.
Da banjalučki vozači dobijaju ocijene iz vladanja, većina njih dobila bi nedovoljan, kažu pješaci, ocenjujući njihovo ponašanje.
Dovoljno je napraviti jedan „krug“ po gradu, obratiti pažnju na učesnike u saobraćaju i vidjeti da im itekako nedostaje saobraćajnog vaspitanja.
U to se uvjerila ekipa „EuroBlica“, koja je šetajući po centru, za 15 minuta zapazila bar 20 prekršaja koji su napravili kako vozači, tako i pješaci.
Na pješačkom, u proseku prođe osam automobila dok se neko ne smiluje da stane pješaku, iz automobila trube čim se stvori malo duža kolona, a parkiranje na trotoarima je već uobičajena stvar.
Iz automobila se često čuju psovke i uzvici „brže“, „kuda ćeš sad“, a ni pješaci ne ostaju dužni govoreći „ko ti je dao vozačku“.
– Kod nas vlada opšta nekultura. Kada idem pješke, moram da imam oči na leđima, da me neko ko juri slučajno ne zgazi na pješačkom, još da mi psuje što tu prelazim. S obzirom da sam i vozač i pješak, strašno me nerviraju ljudi koji iz auta trube ako neko samo jednu sekundu zastane na raskrsnici, kao da im život zavisi od te sekunde – priča trgovkinja Žana Kosić, dok stoji na pješačkom čekajući da je neko pusti.
Dodaje da čak i u jednosmerim ulicama gleda na obe strane, jer imajući u vidi gdje živi zna da je svašata moguće.
Međutim, iz perspektive vozača, ni pešaci nisu preterano kulturni. Prelaze ispod pasarela, pored pješačkog, idu pored trotoara, a neki čak ni na semaforu ne čekaju.
– Ima svakakvih vozača, ali i pješaka. Ako je crveno znači da svi stoje, ne znači da mogu pretrčati prije auta ili preći dok nema nikoga.
Posebno me nerviraju oni kojima je „ispod časti“ da čekaju onih nekoliko sekundi, pa prelaze ranije i prave probleme automobilima iz suprotnog pravca – kaže Banjalučanin Milenko.
O kulturi vozača lijepe riječi nemaju ni stručnjaci za saobraćaj. Tako Zdravko Ivić, predsjednik Udruženja autoškola Banjaluka kaže da je kultura vozača i pešaka u saobraćaju ispod nivoa.
– Vidim da majke sa djecom pretrčavaju, pitam se da li su svjesni šta rade? Nije u pitanju samo kazna, već bezbjednost. Apsurdi se mogu vidjeti i kod vozača i kod pješaka. Ima dosta nelogičnosti i u propisima, bez obzira što sve zemlje imaju ovakav zakon, mi trebamo naša pravila uskladiti sa našom državom i našom saobraćajnom kulturom – objašnjava Ivić, dodajući da su i autoškole popustle, smanjujući broj časova i cijena, a s tim opada i kvalitet.
Pritužbe na račun saobraćajne (ne)kulture pristižu i na adresu Udruženja za bezbjednost saobraćaja, a predsjednik udruženja Milenko Jaćimović kaže da im se svakodnevno žale i vozači, pješaci i biciklisti.
– Kultura se nosi od kuće. Svi vozači prođu obuku, a autoškole ih ne uče da se tako ponašaju. Sviranje i galama su osnove saobraćajne nekulture, a to je stvar ličnog odgoja. Kada je riječ o kaznama, statistika pokazuje da su većina kažnjavanih stariji ljudi i iskusniji vozači, dok mladi vozači više paze – kaže Jaćimović.
Policiji pune ruke posla
Tokom prva tri mjeseca na području Banjaluke zabeleženo je 906 saobraćajnih nezgoda, u kojima je poginulo šest osoba, 34 je teško, a 187 osoba lakše povrijeđeno.
Da je policija imala pune ruke posla sa vozačima, pokazuju i brojke da je u ovom periodu iz saobraćaja isključeno 1.164 vozača, od toga 879 pijanih vozača, a 250 zbog vožnje bez vozačke dozvole. (blic.rs)
