Na području Banja Luke zjape prazne hiljade kvadratnih metara poslovnog prostora. Letimičnim pregledom oglasa pronašli smo da vlasnici bezuspješno mjesecima pokušavaju prodati ili iznajmiti više od 570 poslovnih prostora. Potencijalnog kupca ili zakupca odbijaju visoke cijene. Procjena je da ovo više nije dobra investicija kao što se nekad činilo ili se uglavnom radi o lokacijama koje nemaju perspektivu za razvijanje biznisa nakon otvaranja tržnih centara.
Stotinama zatvorenih poslovnih prostora u Banjaluci kumovala je i hiper gradnja stambeno – poslovnih zgrada. Skoro da i ne postoji zgrada u čijem prizemlju se ne nalaze poslovni prostori.
Zašto investitori prave zgrade sa poslovnim prostorima koje ne mogu prodati? Razlog je što je tako predviđeno regulacionim planom Grada. Investitori, da bi izbjegli razne peripetije i gubljenje vremena oko izmjene regulacionog plana, odlučuju se da im se više isplati graditi u skladu sa njim, a gubitak od neprodatih poslovnih prostora kompenzovati sve većom cijenom i potražnjom za stanovima.
Drugi problem je što se domaćim građevinskim kompanijama ne žuri. Jednostavno, ne žele da prostor prodaju ispod cijene koju su sebi „zacrtali“. Naše tržište nekretninama je takvo da cijene ne padaju, uprkos tome što se gomilaju prazni poslovni prostori.
Banjalučki agent za nekretnine Dragan Milanović za naš portal analizira stanje na tržištu nakon ublažavanja mjera uvedenih zbog pandemije virusa korona.
-Postoje oni koje ćemo izgubiti kao klijente u narednom periodu. To su mali privrednici, vlasnici ugostiteljskih objekata, turističkih agencija, hotela, motela. Oni zbog obustave poslovanja u prethodnom periodu imaju finansijskih problema i ako je neko od njih prije imao namjeru da ulaže, da kupi nekretninu, to će prolongirati za neki naredni period ili čak obustaviti – kaže Milanović.
Grad da prestane uslovljavati investitore
Po mišljenju struke, investitori bi u budućnosti trebalo dobro da razmisle kada je u pitanju namjenska gradnja. Ekonomista Predrag Duduković za naš portal ističe da naglasak treba staviti na gradnju koja je pristupačnija i primamljivija kupcu, umjesto na ustaljenu stambeno – poslovnu gradnju u kojoj su poslovni prostori mahom prazni.
-U narednom periodu ne očekujem nove investicije u izgradnji. Kada do toga dođe, očekujem da se više razmišlja o strukturi objekta koji se gradi kako bi ta zgrada mogla što brže da se proda. U suštini, struktura zgrade treba da bude takva da se što prije proda, a ne da se što više zaradi – smatra Duduković.
U Privrednoj komori Republike Srpske kažu da nadležni gradski organi donose regulacione planove i da se prema potrebama veličine grada kao i samog stambenog objekta određuju potrebe za poslovnim sadržajima. Obavljaju se i, kako kaže sekretar udruženja građevinarstva i IGM Mile Petrović, konsultacije sa licenciranim projektantskim kućama.
– Na osnovu veličine stambenog objekta kao i okolnih stambeno-poslovnih objekata usklađuju se potrebe, i prave se realne procjene za izgradnju ovih prostora – kaže Petrović.
S druge strane, zanatlije, manji privrednici, radnici uslužnih djelatnosti borbu za opstanak vodili su i prije pandemije virusa. Cijena kupovine ili iznajmljivanja poslovnog prostora je za njihove standarde previsoka.
Potisnuli su ih i tržni centri, tako da potrebe za svakodnevnom kupovinom u manjim radnjama, poput butika i prodavnica, praktično i nema. Zbog pandemije virusa korona, desetkovani su i oni koji su radili. Tako da, kada prošetete banjalučkim zanatskim centrom, možete vidjeti prazne radnje na čijim vratima je samo katanac i oglas za iznajmljivanje.
Sanja BURSAĆ
