Nada Kesić je 17. maja završila radni odnos koji je trajao skoro pola vijeka pod krovom jedne firme. To je i jedina firma u kojoj je ona ikada bila zaposlena, a riječ je o Tržnici.
Prizivajući sjećanje na 1978. godinu, kada je tadašnjoj 19ogodišnjakinji započeo radni staž, Nada kaže da je počela raditi na dijelu koji se bavio prodajom jaja. Danas je puna iskustva, mudrosti i znanja stečenog radeći, srećna što odlaskom u penziju može da posveti više vremena porodici.
“Ja sam presretna, to je neki novi život, kao da sam se rodila. Puno sam vremena provodila na poslu. Pogotovo prije. Dnevno se prodavalo oko tri hiljade jaja. Sada je drugačije, kada je korona ne smiješ imati ni puno kupaca…”, govori nam Nada.
Nadin ispraćaj u penziju sa poslovnim kolegama
Nada je nešto više od 42 godine provedene na Tržnici, uvijek radila na istoj poziciji – poslovođa, a kako kaže nikada nije morala da namiri “dinar”, jer nikada ništa nije ni nedostajalo.
Ubrzo je sa odjela sa jajima, prešla na voće i povrće, ali ni tu se nije dugo zadržala. Otvorila se prva prodavnica na Tržnici i to “Slavija”, gdje Nada započinje svoj profesionalni trgovački rad i daje veliko zalaganje.
Sa Lauša po hljeb na Tržnicu
“U trgovini su bili bolji uslovi nego na tezgama, bio je zatvoreni prostor, mada je tad bilo puno posla i teško sam pristala da preuzmem “Slaviju”. Tada nije bilo mnogo prodavnica ni tržnih centara kao danas. Mi smo opsluživali kupce sa Lauša, Borika, Mejdana, kompletan Dolac, imali smo stalne mušterije. Po hljeb i mlijeko svi oni su dolazili na Tržnicu. Otvarali smo u 6 sati i dan nam je duže trajao. Ranije se odlazilo kući, kupiš djecu iz vrtića u pola 4-4…”
Među radnim kolegama Nada važi za strogu, ali pravednu osobu koja nesebično dijeli znanje.
“Ja sam zaista na poslu tražila posao i od mene se isto tražilo. Svi koji su čuli da sam stroga, kada provedu neko vrijeme sa mnom, onda neće da odu. Ako idu onda plaču što odlaze”, kroz smijeh nam priča i nastavlja da sve treba samo da bude fer i pravedno i da je takav odnos imala prema radnicima, što su nam njene radne kolege i potvrdile.
Osim ovoga, Nada je proglašena kreativnom snagom Tržnice i kaže da to obožava i u tome uživa. Često kada privatno putuje negdje, mužu kaže da zaustavi auto, kako bi onda skupila šišarke, razno lišće ili neke prirodne dekoracije koje primjeti.
Među prvima počela pakovati poklone u Banjaluci
“Osim nas pakovala je tada i Boska, ali u manjoj mjeri. Kupci su u Slaviji dobijali gratis pakovanje. Nismo tražili komercijalu u tome, nego smo htjeli samo da kupac bude zadovoljan, iako smo imali i po osam hiljada dekoracija za razne proslave.”
Iz arhive Tržnice – 8. mart
Ideja za pakovanjem se na početku teško realizovala, jer Nadina ljubav i želja nisu bile dovoljne. Potreban je naravno ukrasni materijal, koji se tada teško nabavljao. Međutim, Slavija je to sve prebrodila i dan danas je zadržala tradiciju besplatnog pakovanja poklona.
Zahvaljujući Nadi, koja je obučila mnoge radnike, gotovo da ne postoji osoba u Slaviji koja ne zna lijepo pakovati poklone, bilo da je riječ o ženama ili muškarcima. Među njima je i Vladimir Čigojević.
Slobodanka Gaćanović, Vladimir Čigojević i Nada Kesić na sajmu domaćih proizvoda u BL
On je u Slaviju došao sa 17 godina, kada se Tržnica renovirala i počeo je raditi kod Nade, za koju kaže da je i njega i sve radne kolege prihvatila kao svoju djecu. Danas tu radi već 14 godina.
“Nada je napravila svoj mali kreativni kutak u kojem je uživala. Dosta ljudi kod nas dođe i da popravi već upakovano. Ona je svima nama davala instrukcije. I ja pakujem. Kupci kad vide muško kažu joj gdje će muško pakovati, ali se iznenade na kraju”, ponosno ističe Čigojević, koji se u razgovoru rado prisjetio Nadine pomoći oko punoljetstva, svadbe, rođenja djeteta i svih za njega bitnih trenutaka u kojima mu je ona pružala podršku.
“Kredit na teku”
Stari kupci Nade se sjećaju po “kreditu na teku”. Zbog povjerenja koje je imala od strane firme i njene dobre procjene ljudi, Nada je kupcima, u ranijem periodu znala stvari prodavati, što se u narodu kaže -na teku.
“Sve je to bilo u interesu firme, ali i kupaca. Bili su zadovoljni”.
Da li je vrijeme drugačije ili ljudi?
“Danas je sve drugačije i vrijeme i ljudi. Omladina danas samo gleda da na poslu koristi mobilni telefon, a prvi su kada traže platu. Ja sam sa svojih 19 godina bila zahvalna što sam počela raditi pa i na toj prodaji jaja. Preporučujem omladini da idu težim putem, stepenica po stepenica. Bolje je raditi nego sjediti kući. Na poslu si među ljudima, trudiš se, zalažeš i neko će te prepoznat i preporučiti dalje. I sa fakultetom ti moraš da se dokazuješ.”
“Slavija” ponosna na radnike
Da bi neko radio u marketu treba proći ozbiljnu obuku, kako Nada kaže tu je mnogo detalja, koji nisu tu bez razloga. Ona je sa radnicima znala da prolazi obuku oko tri mjeseca, ali kako kaže zato “Slavija” može da bude ponosna.
“Djevojke npr. kada dođu u market, ne znaju ni da hodaju. One se kreću lagano, kao bubamare. Nema tu polako. Treba kupcu da kažeš dobar dan, izvolite, doviđenja, da brzo ideš, da sve nepravilnosti brzo uočavaš. Nema ruku na leđima. Ljudi nekad ne znaju da ne znaju, ali polako radiš sa njima, učih ih i sve ti se to vrati. Nisam ni ja znala kada sam došla prodavati jaja i mene je neko učio.”
Kako ona dodaje tržni centri za razliku od “Slavije” imaju svoj parking, ali i dalje uočava da kupci u “Slaviji” imaju bolju uslugu.
“Nama je svako bitan ko uđe. Ne znam kako bismo postigli to što postižemo da ne radimo u tolikom broju i na način koji radimo. Starijoj populaciji kupaca često znamo odnijeti stvari i do auta”.
Druženja su preporod za tim
Tunis, 2009. godine
“Druženja koja smo imali kao radnici i privatno i organizovano od strane firme su nezaboravna i nešto najljepše. Imamo i snimke i albume, šteta je što se nema više vremena za takve stvari. Druženje sa ljudima sa kojima radiš je potpuno pozitivno za posao i daje odličan efekat, naša sreća se ne može tada opisati.”
Nada je poznata i po svojoj ravnopravosti. Nije joj bio problem da očisti umivaonik, ako kolegica ima problem sa kičmom, ona ode istovarati pun kamion robe…kaže bili su kao porodica, ali kada je rad onda se radi.
Vladimir Čigojević nam je otkrio da će i ovih dana iako je Nada završila radni vijek, otići kod nje na druženje.
Dan počinje kafom, ali bez kašnjenja
“To je tako kad voliš da ideš na posao. Mi se ujutru okupimo i izdvojimo i pola sata za kafu, ispričamo, nasmijemo i tek nakon toga počinje rad”.
Direktor poručuje: Sa Nadom je zadovoljstvo raditi
“Bilo je zadovoljstvo imati u firmi nekog poput Nade Kesić. Ona je ostavila dubok i trajan trag za Tržnicu i hvala joj što je tolike godine bila sa nama. U svoje ime i u ime cijelog kolektiva želim joj sretan odlazak u penziju i da nas se rado sjeća, kao što ćemo se i mi nje uvijek rado sjetiti”, poručio je ovo direktor Tržnice, Nemanja Bilanović.
Iako je provela skoro pola vijeka u jednoj firmi, Nada zaključuje da ništa ne bi mijenjala. Bilo je ponuda za promjenom posla, ali nikada ih nije prihvatila.
Banjaluka.com
