Na riječnom kruzeru na kojima inače uglavnom putuju parovi u godinama, izveo sam jednog vremešnog gospodina na pozornicu, kako bih pokazao trik sa kartama. Poenta je bila da upamti jednu kartu i vrati je špil, a ja je, nakon što prvo “nestane” cijeli špil, “magijom” pronađem. Trik je ipak bio uzaludan, a završio je uz salve smijeha i aplauze publike – naime, deka je zaboravio u sekundi koju je kartu zamislio.
Ovako, kroz smijeh, započinje svoju interesantnu priču tridesetrogodišnji Branko Čavić iz Banjaluke, koji je u posljednjih nekoliko godina obišao, ni sam ne zna koliko država, putujući na riječnim i prekookeanskim kruzerima i zarađujući platu kao šanker, a kasnije i kao iluzionista.
– Po prirodi sam znatiželjan i veliki sam avanturista. Te osobine su me i odvele na kruzer, a dobra zarada je uvijek dobrodošla – kaže Čavić.
On dodaje da upoznavanje različitih kultura i putovanja, zapravo, nemaju cijenu.
– U ovaj posao ušao sam sasvim slučajno. Na brod sam došao kao šanker, a otišao kao iluzionista. Oduvijek sam sve radio spontano, pa tako i ovo. U početku sam naučio nekoliko trikova, kako bih zabavio goste i naveo ih da se duže zadrže za šankom. Onda sam upoznao jednog Indijca, koji mi je poklonio dvadesetak CD-ova sa raznim trikovima, pa sam počeo aktivno da ih savladavam – priča.
Kaže, teško bi bilo navesti u dahu sve zemlje koje je do sada obišao, možda je lakše reći gdje nije bio. A, za sve one koji priželjkuju život iz sna “preko bare”, kaže kako, po njegovom mišljenju, Amerika ipak nije ljepša od Evrope.
– Amerika je velika i lijepa zemlja sa bezbroj mogućnosti, međutim smatram da nije mnogo bolja od Evrope. Znate kako kažu, kod komšije je trava uvijek zelenija. Činjenica je da, kada znaš jezik, odmah možeš da nađeš posao u cijeloj SAD, a sa Evropom to ide malo teže, jer svaka država ima svoj jezik – navodi Branko.
Njegova adresa je trenutno u Njemačkoj, gdje kao iluzionista zabavlja goste restorana i hotela.
– Za sada je ovo moj izbor, jer su bolji životni uslovi, a i bliže sam kući i svojoj porodici – priča Čavić.
Kaže, od ovog posla teško da bi se moglo živjeti u našoj zemlji, dok u inostranstvu, osim lijepe zarade, pojedini turisti su široke ruke, pa ga počaste i dobrim bakšišem. Tvrdi, najgalantniji su parovi, koji su mu ujedno i najvjernija publika.
– Od jednog para dobio sam nekoliko stotina dolara, samo zato jer su im se dopali moji trikovi. Ne dobijam uvijek novac kao bakšiš. Jednom sam počašćen produženim vikendom u Saut Biču – prisjeća se i dodaje da nekada radi samo za osmijeh.
Da rad sa ljudima nije uvijek jednostavan, uvjerio se Branko više puta.
– Imam trik u kojem pocijepam novine i kada ih vratim nazad, budu cijele. Uradio sam to jednoj gošći sa novinama koje je donijela da čita na miru u baru. Upitao sam: “Gospođo, mogu li vidjeti šta piše u novinama?”, uzeo ih, pocijepao i vratio joj. Žena me je smo pogledala i bez riječi ustala. Na kraju krstarenja, dobio sam negativan komentar, da kao šanker iz martini bara treba da služim piće, a ne da se bavim crnom magijom – priča kroz smijeh Branko.
Iako trenutno živi i radi u Njemačkoj, kaže, nije mu želja ostati u inostranstvu.
– Ovdje namjeravam biti dok savladam jezik, a onda idem dalje. Volim Banjaluku i planiram, jednoga dana, tu i da se vratim – završava svoju priču Čavić.
Udaj se za mene
– Često sam svjedok brojnih interesantnih situacija, prilikom izvođenja trikova, a posebno mi je draga jedna sa sredovječnim parom. Oboje biraju po kartu, potpišu se, preklope je i zagrizu.
Potom se približe jedno drugome kao da će se poljubiti, tek toliko da se karte dodirnu i odmaknu se. Kada otvorim karte, njen potpis bio je kod njega, a kod nje njegova karta na kojoj je pisalo: “Udaj se za mene” – priča Branko.
