Ovu istinitu životnu priču ispripovjedao je doktor koji je radio u Africi.
”Jedne noći sam naporno radio kako bih pomogao majci u trudovima; ali bez obzira na sve što smo učinili, ona je umrla, ostavljajući za sobom sićušno, prerano rođeno dijete i uplakanu dvogodišnju ćerkicu. Bilo bi teško održati bebu u životu jer nismo imali inkubator (nismo imali struje za pokretanje inkubatora). Takođe, nismo imali nikakve posebne prostorije u kojima bi ih mogli smjestiti.
Iako smo živjeli na ekvatoru, noći su često prilično hladne s podmuklim vetrom. Jedna studentkinja je potražila kutiju koju smo koristili za takve bebe i vatu u koju bi beba bila omotana. Druga je otišla da naloži vatru i napuni termofor vrućom vodom. Ubrzo se vratila uznemirena i rekla da je prilikom punjenja termofora isti puknuo (guma lako nestaje u tropskim klimama).
“A to je bio naš zadnji termofor!” povikala je. Baš kao što na Zapadu nije dobro plakati nad prolivenim mlekom, u središnjoj Africi bi se moglo smatrati da nije dobro plakati zbog puklog termofora. Oni ne rastu na drveću, a ne postoje apoteke uzduž šumskih puteva u kojima bi se mogli nabaviti novi. “U redu,” rekao sam, “stavite dijete što bliže vatri i neka neko spava između djeteta i vrata kako bi ga zaštitio od promaje. Vaš posao je da djetetu osigurate toplinu…”
Tog popodneva, kao što sam činio većinu dana, otišao sam da se pomolim s onom siročadi koja se okupila oko mene. Dao sam im razne prijedloge za što da se mole, a zatim im ispričao o sićušnoj bebi. Objasnio sam im problem održavanja bebe toplom, spomenuo termofor i da bi beba mogla lako umrijeti ako se prehladi. Takođe sam im ispričao za dvogodišnju sestru bebe, uplakanu zbog smrti njene majke.
Za vrijeme molitve, desetogodišnja djevojčica sa imenom Rut molila se uobičajenom savesnošću afričke djece.
“Molim te, Bože”, molila se, “pošalji nam termofor danas. Neće biti dobro ako dođe sutra, Bože, jer će beba umrijeti, zato, molim Te, pošalji nam termofor danas.”
Dok se doktor unutar sebe zgranuo zbog hrabrosti molitve, nadodala je, “I dok ste već pri tome, možete li, molim Vas, poslati lutku malenoj djevojčici kako bi znala da je stvarno volite?”
Kao što je često slučaj s dječjim molitvama, ostao sam zatečen. Jesam li iskreno mogao reći “Amin”? A jednostavno nisam verovao da bi Bog to mogao učiniti. Oh, da, znao sam da On može sve učiniti; Biblija tako kaže. Ali postoje granice, zar ne? Jedini način na koji je Bog mogao odgovoriti na ovu posebnu molitvu bio bi da mi pošalje paket iz domovine. Bio sam u Africi gotovo četiri godine i za to vrijeme i još nikad nisam primio pošiljku iz domovine.
U svakom slučaju, da mi je neko poslao pošiljku, ko bi unutra stavio termofor? Živeo sam na ekvatoru!
Tokom poslijepodneva, dok sam podučavao u školi za medicinske sestre, stigla je poruka da se pred mojom kućom nalazi automobil… Do vremena kad sam stigao pred kuću, automobil je već otišao, ali je zato na tremu bila velika pošiljka. Osjetio sam peckanje suza u očima. Nisam sam mogao otvoriti pošiljku, pa sam poslao po siročad. Zajedno smo odvezali paket, pažljivo odmotavajući svaki čvor. Presavili smo papir, pazeći da se bezrazložno ne potrga… Uzbuđenje je raslo. Nekih trideset ili četrdeset pari očiju bilo je usmjereno na veliku kartonsku kutiju.
S vrha sam podigao jarko obojene, pletene dresove. Oči su zasvetlucale kad sam ih podijelio. Zatim su se pojavili pleteni zavoji za gubave pacijente, a djeca su izgledala kao da im je dosadno. Zatim se pojavila kutija s mešanim suvim voćem – to će biti prava poslastica za vikend. Zatim, kad sam ponovno stavio svoju ruku unutra, osjetio sam… može li stvarno biti? Uhvatio sam to i izvukao. Da, potpuno nov, gumeni termofor. Zaplakao sam. Ja nisam tražio Boga da ga pošalje; nisam istinski vjerovao da može.
Rut je bila u prvom redu. Potrčala je napred, vičući, “Ako je Bog poslao termofor, mora da je poslao i lutku!” Rijući po dnu kutije, izvukla je malenu, lijepo odevenu lutku! U očima joj zasja! Ona nikad nije posumnjala! Pogledavši me, upitala je, “Mogu li poći s vama i dati ovu lutku malenoj djevojčici, kako bi ona znala da je Isus stvarno voli?
“Naravno”, odgovorio sam!
Taj paket je bio na putu čitavih pet mjeseci, zapakovan od mog bivšeg razreda, čiji je vođa čuo i poslušao Boga i poslao termofor čak do ekvatora. A jedna od djevojaka je stavila lutku za afričko dijete – pre pet mjeseci, kao odgovor na molitvu desetogodišnjeg djeteta da je dostave “danas popodne”.
