”Donald Trump nije lažov i učiniće sve što je obećao tokom kampanje za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, a njegove pristalice biće uz njega, pa makar se proglasio i Cezarom”, tvrdi bivši pripadnik američkih marinaca, rodom iz Bosne i Hercegovine, Emir Hadžić.
Hadžić, rođen u Banjaluci, odrastao u Sarajevu, a 1995. godine kao izbjeglica odlazi u Sjedinjene Američke Države, čiji je novoizabrani predsjednik prije nekoliko dana zabranio dolazak izbjeglica i migranata. Emir je dvadeset godina bio u američkim marincima, službovao širom svijeta, ali nikada nije zaboravio ni odakle dolazi ni principe države čiju zastavu nosi na uniformi, piše “Al Džazira”. “Rođen sam u Banjaluci, ali sam u Sarajevu od druge godine života, kada su se moji roditelji, Tuzlak i Kozarčanka, preselili. Sredinom aprila 1992. godine moja majka, brat i ja otišli smo u Kozarac dok se situacija ne smiri u Bosni, ali svi znamo šta se dogodilo.
Čista luda sreća i mito određenih službenika spasili su nam glave. Uspjeli smo da izbjegnemo iz teritorije pod kontrolom VRS-a krajem ‘92. i odemo u Hrvatsku kod prijatelja. Kada smo otišli iz Sarajeva, moj otac, inače univerzitetski profesor i doktor nauka, ostao je u Sarajevu da se bori za opstanak BiH i njenih naroda. Tokom mog kratkog boravka u Hrvatskoj otac je kontaktirao s nama i ja sam izrazio želju da se vratim u BiH i budem dio istorijske odbrane naše republike. S obzirom na moje godine starosti, isprva mi se otac nije složio, ali je odobrio nakon mog insistiranja”, počinje priču za “Al Džaziru” Hadžić. On je 1994. godine napustio Bosnu i Hercegovinu i otišao u Hrvatsku kod majke.
“Tada me mati informisala da ima mogućnosti da odemo za Sjedinjene Američke Države preko programa za izbjeglice. Američka vlada odobravala je vize za ljude s prostora BiH čiji su domovi bili pod kontrolom ‘druge strane’. S obzirom na to da smo prije rata živjeli na Grbavici, bili smo kvalifikovani. Majka, brat i ja smo aplicirali, prošli seriju intervjua, kontrola i pregleda dok nismo dobili odobrenje za odlazak. Otac je ostao u Bosni i nije želio da odlazi iz rodne zemlje. U martu 1995. doselili smo se u San Hoze (Kalifornija)”, kaže bivši marinac. On naglašava da je njegova porodica tada na “ljudski način” dočekana u Americi. “To su bila druga vremena, prije terorističkih napada 11. septembra.
Svi smo bili sjajno dočekani od lokalnog stanovništva, koje se pokazalo kao istinski prijatelj ljudske rase na djelima, ne samo riječima podrške. Ljudi su nam pomogli da se uselimo u stanove, nađemo poslove i ne osjećamo se izolovani od društva. Sve najbolje što se čulo o Americi bilo je prisutno”, nastavlja Emir priču za “Al Džaziru”. O svojoj odluci da se pridruži marincima, Hadžić kaže da je osjećao potrebu da se oduži zemlji koja je njega i njegovu porodicu toplo dočekala. “Puno razloga doprinijelo je mojoj odluci da odem u Američke oružane snage. Američke jedinice su 1995. godine, poslije Dejtonskog sporazuma, poslane u mirovnu misiju u BiH. S obzirom na važnost toga da strane trupe trebaju da poznaju zemlju i društvo gdje su poslane, osjećao sam da trebam pomoći u tome.
Istovremeno sam osjećao neku obavezu da vratim dug državi koja je nas izbjeglice tako toplo primila. Odlučio sam se za rod vojske Marinski korpus zbog vrste treninga i prirode glavne misije korpusa. Ta misija je da korpus posjeduje ‘spremne jedinice za odbranu države kada je država najmanje spremna’ i to da jedinice korpusa mogu dejstvovati širom borbenog spektra preko mjesec i po bez velike logističke podrške. Privuklo me i to što Marinski korpus ima najteži osnovni trening i što je mentalitet marinca vatreniji uporedivši regularne vojnike, mornare i pripadnike zrakoplovstva”, kaže Emir, i dodaje da nije imao namjeru da dugo ostane u korpusu, te je prošao obuku desantnog pjedainca. Ipak, iako je službovao svagdje, Emir nije uspio da dođe u BiH. “Nažalost, karte padoše tako da umjesto da odem u jedinice koje su išle na Balkan ja sam poslan na Havaje i u Istočnu Aziju. Pri kraju ugovora i dvije misije kasnije produžio sam ugovor da bih se vratio u SAD i pripremio za fakultet.
Dobio sam poziciju instruktora za oficire u državi Virdžiniji, blizu Vašingtona, gdje sam se namjeravao upisati na fakultet. Ali, nakon terorističkih napada 2001. godine predomislio sam se i ostao u vojnoj službi. Ostao sam u vojsci zbog sličnih razloga koje sam imao 1995. Ironija je što sam dobio sljedeću prekomandu da budem regruter. Poslije te službe otišao sam u borbenu jedinicu, s kojom sam otišao u misije u Avganistanu i Iraku. Nakon toga poslan sam u dvije misije u Glavni štab Marinskih snaga – Evropa, u Njemačkoj. Poslije tri godine vratio sam se u SAD u borbenu jedinicu i ponovo otišao u Avganistan kao ‘ugrađeni savjetnik / trener’ avganistanske armije”, priča Emir i nastavlja: “Nakon tadašnjeg smirivanja situacije u Avganistanu moja sljedeća misija bila je u Španiji i Sjevernoj Africi poslije napada na Američki konzulat u Bengaziju.
Moja posljednja velika misija u korpusu bio je odlazak u Rumuniju kao dio Crnomorskih rotirajućih snaga, odakle smo slali timove da treniraju sa saveznicima i zemljama partnerima širom Evrope. Moj posljedni stacionar bio je u ‘Virginia Beachu’ kao primarni savjetnik i ekspert za Istočnu Evropu i Evroaziju. Nakon godinu i po i poslije 20 godina u vojci, podstaknut izbjegličkom krizom, odlučio sam skinuti čizme i posvetiti se borbi za ljudska prava”.
On dodaje da njegovi poznanici na koje je ostavio utisak imaju pozitivno mišljenje o muslimanima, neki od njegovih starih suboraca padaju pod “crnu magiju” konzervativnih medija i nacionalistički orijentiranih političara i “učenjaka”. “Iako su predsjednici Buš mlađi i Obama mnogo učinili u preveniranju antimuslimanskih predrasuda i napada, neki su drugi vjetrovi to sve unazadili putem društvenih mreža, lažnih vijesti i otrovne retorike u političkim kanalima. Posljednji američki izbori rekli su nam sve što je trebalo biti rečeno, ali bitka za ljudska prava i ravnopravan život nije izgubljena. Pogledajte koliko je hiljada ljudi izašlo na ulice kada se činilo da predsjednik Tramp prekoračuje svoja ovlaštenja”, ističe Emir. Nakon Trampove odluke o muslimanima, Hadžić kaže da novi predsjednik SAD nije lažov i smatra da će uraditi sve što je obećao u predizbornoj kampanji.
“Njegove pristalice ga podržavaju i ne vjerujem da će se to promijeniti. Oni će podržati predsjednika Trampa čak i kad bi se on deklarisao Cezarom. Ljudi koji su za njega glasali samo zato što nisu htjeli da glasaju za Klintonovu druga su priča. Većina Amerikanaca ili su protiv predsjednika Trampa ili gledaju na njegovu administraciju s određenom mjerom skepticizma. Predsjednik Tramp čini sve ono što je obećao tokom kampanje. On je možda mnogo stvari, ali nije lažov. Iako poštujem instituciju predsjednika, ne slažem se sa njegovim potezima. Ja ne želim da Kip slobode bude zamijenjen zidinama i bodljikavom žicom. Želim da Amerika postane odanija svojim idealima koji su život, sloboda i težnja za srećom. U isto vrijeme želim da ova zemlja bude sigurna od bilo kojeg oblika terorizma i nasilja za moju djecu i njihove vršnjake”, kaže Emir.
Svoj intervju za “Al Džaziru” Hadžić završava riječima: “Želim da, kako je predsjednik Regan rekao, ‘Amerika ostane sjajni grad na vrhu brda’ koji privlači najbolje i najbistrije ljude iz cijelog svijeta. Tome posvećujem sljedeće poglavlje života”.
(AJB)
