ALEKSANDAR JOKIĆ: Aleja Svetog Savemale
Peti jul ove godine će u Banjoj Luci ostati upamćen kao dan kada su se građani borili za institucije, a institucije za investitore.
Ukratko, građani koji žive u blizini bivšeg kina Kozara, nezadovoljni idejom da će se na toj lokaciji graditi zgrada sa dvocifrenim brojem spratova i dvosmjerna ulica, već nekoliko godina vode pravnu bitku za zaštitu svojih prava. Jedna od bitaka koje vode je i da ih Grad Banja Luka prizna kao stranke u postupku, ali to nije tema. Tim građanima su pred izbore davana razna obećanja, a najupečatljivije je ono obećanje sadašnjeg gradonačelnika da će ako on bude izabran, tu biti amfiteatar, a ne zgrada.
Sve ovo vrijeme građani vode pravnu bitku, isključivo kroz institucije i na zakonom predviđen način.
Svanuo je 1. 7. 2022. kada su, bez najave, došli radnici sa bagerom u namjeri da kroz zelenu površini u Aleji Svetog Save probiju pristupni put za buduće gradilište. Šta je sporno, pitaćete? Ne, nije riječ ni o Regulacionom planu, ni građevinskoj dozvoli. Riječ je o pristupnom putu koji se može odobriti jedino rješenjem. Tako je propisano Pravilnikom o načinu priključivanja na javni put (Službeni glasnik Republike Srpske 98/2015) gdje se u članu 13. stav 2. predviđa:
„Upravljač puta donosi rješenje kojim se daje odobrenje za izgradnju priključka“.
E tu nastaje problem. To rješenje nikada nije doneseno. Zašto? To autoru nije poznato. Ono što znamo jeste da bi na to rješenje mještani imali pravo žalbe i da do odluke po žalbi radovi ne bi mogli da počnu .
Kada je ova situacija predočena inspektorima i policijskim službenicima, od probijanja pristupnog puta se tog 1. 7. odustalo.
Pa kako radovi onda počinju bez rješenja?
Počinju tiho, u 5:00 ujutro petog jula dok svi mještani spavaju, uz privatno osiguranje i na silu. Kada su vidjeli šta se dešava, mještani su izašli i pokušali da spriječe ovo očigledno nelegalno probijanje puta. Tada privatno osiguranje stupa na snagu i fizičkim nasiljem uklanja građane sa javne zelene površine, ograđuje je i radovi počinju.
Od tog trenutka do kraja radova niko od nadležnih inspektora i komunalne policije nije izašao na nebrojene pozive građana. Policijski službenici su sa strane ovo mirno posmatrali. Pripadnici gradske uprave su, tek nakon što je uklonjena zelena površina i postavljen beton, došli da objasne da je sve u redu.
Ko je tu da brine da se propisi poštuju? Izgleda samo građani. Građani su bili ti koji su izašli na ulicu da brane institucije koje su preskočene, zanemarene, unižene. Ali institucije su ćutale i (p)ostale nebitne. Oni samo ne rade svoj posao.
Put je probijen. Bez rješenja. Bez objašnjenja. Bez ikakvog obaziranja na zahtjeve i molbe građana, na ukazivanje da je to protivno pozitivnim propisima, na ukazivanje na očigledno i dokumentovano fizičko nasilje. Priča se brzo pokušala prevući na temu šta su „oni prošli“, a šta „ovi sadašnji“ uradili. Očigledno je da nikome, osim okupljenim građanima, nije bilo bitno šta to „piše u propisima“ i koje institucije treba šta da rade.
Ušli smo u eru čiste fizičke sile koja je u službi krupnog kapitala, protiv golorukih sitnih građana. Možda građani u konačnici nisu u pravu. Možda taj put tu treba da se probije. Možda zgrada treba da se izgradi. No, to nije na autoru ili na investitoru da odluče, već na institucijama . Ali, kao što reče predstavnik gradske uprave „kada bismo to čekali ništa se ne bi gradilo“.
Opravdana je bojazan Izgleda da je ovo proba jednog uvoznog recepta, samo ovdje nije bilo fantomki i mraka, kako da se institucije i procedure zaobiđu. Za ovaj recept potreban vam je jedan bager, pet-šest fizički spremnih momaka u crnom i da niko od nadležnih ne radi svoj posao.
Zapitajmo se šta će biti kada se sutra bager i ljudi u crnom pojave pred vašim vratima? Koga ćete zvati tada u pomoć?
Kada zanemarimo sve propise i institucije, iza čega ćemo se sakriti od zla kada krene ka nama?
(autor je advokat)



