U školske klupe banjolučke Ekonomske škole sjeli su prije skoro šest decenija, a maturirali prije tačno 55 godina. Danas su penzioneri u najboljim godinama i za još samo frtalj vijeka biće stogodišnjici. Svi uglas kažu da planiraju i tada da se sastanu i podsjete na najljepše životno doba.
Radosav Malešević i Miodrag Gajić ove godine su organizovali okupljanje školskih drugova iz Ekonomske škole u Banjoj Luci na koje se odazvalo dvadesetak vitalnih 75-godišnjaka. Njih dvojica zajedno sa Gojkom, Dragom, Dragomirom, Behudinom, Stjepanom, Živkom i ostalim školskim drugovima raširenih ruku su juče popodne dočekivali Ljubicu, Dragicu, Ilinku, Bibu i ostale dame s kojima su proveli, kako kažu, četiri predivne godine.
– U prvi razred krenulo je deset odjeljenja sa po 30-ak učenika, a poslije četiri godine maturirala su samo četiri razreda. To je rezultat strogih, ali pravednih profesora koji su vrednovali samo trud, rad, znanje i zalaganje – kaže Miodrag Gajić.
On dodaje da njegov razred bio poseban i po tome što su u njemu bila samo četiri momka, a sve ostalo djevojke.
– Poslije škole smo ostali prijatelji, izrodila su se i kumstva, a na svaku okruglu godišnjicu se sastajemo i prisjećamo školskih dana – kazuje Miodrag.
Rade Malešević kaže da ih je prije pet godina povodom pola vijeka od mature bilo više od 30, dodajući da su neki u međuvremenu otišli na drugi svijet.
– Ove godine nas je 20-ak, a nadamo se da će nas na proslavi 60 godina mature biti više – kaže Rade, dok ostali sa širokim osmijesima i klimanjem glava odobravaju ono što govori.
Gojko Jaćimović se prisjeća da je u okviru škole funkcionisalo Đačko privredno društvo kroz koje su svi učenici sticali praksu.
– Učenici završnih razreda su rukovodili društvom, a mene je zapala funkcija komercijalnog direktora društva. Kasnije sam nastavio školovanje i zaposlio se u Autoservisu Banjaluka i dugo godina sam bio komercijalni direktor, pa sam se često znao našaliti da sam završio srednju školu za komercijalnog direktora – kaže Gojko.
Mnogi iz generacije takođe su bili na rukovodnim funkcijama. Živko Karalić bio je direktor banjalučkog Jelšingrada, Stjepan Čemžar u penziju je otišao sa funkcije prvog čovjeka MUP-a RS za borbu protiv privrednog kriminala, a pokojni Stojan Malčić svijet je napustio u činu pukovnika. Njihov školski drug bio je i jugoslovenski kajakaš Zlatan Ibrahimbegović koji je daleke 1968. godine osvojio olimpijsku medalju za SFRJ, a koji danas bude u Americi. U sportskim vodama, ali na drugi način je i Milovan Glišić, vlasnik banjalučke škole fudbala “Džaja”. On je godišnjicu mature iskoristio da izgrli Bibu koja je iz inostranstva došla na susret sa školskim drugovima.
– Slikaj, al’ nemoj da me vidi supruga, jer će biti ljubomorna – kaže popularni Gliša, dok se u kadar ubacuje i jedan od organizatora okupljanja Milovan Gajić.
Dragica Subić radni vijek je provela u Veleprehrani, a sa nekoliko školskih drugarica nikada nije prekidala kontakt.
– Drago mi je da se ovako generacijski sastajemo bar svakih pet godina, jer je to prilika da vidimo one koji su otišli u inostranstvo – kaže Dragica, koja insistira na tome da “ispadne mlada i lijepa, jer mora fotografiju da pošalje sinu u Ameriku”.
Ona mladim generacijama poručuje da uče, jer im znanje niko ne može oduzeti.
– Učite, djeco, jer i kad odete na drugi kraj zemaljske kugle sa sobom ćete ponijeti svoje znanje – kaže Dragica.
Ovi vremešni maturanti u najboljim godinama poslije fotografisanja pred školom druženje su nastavili u jednom banjalučkom restoranu, gdje je pao dogovor za sljedeći susret uz obavezan dolazak na proslavu 75 godina mature. Živi bili, pa vidjeli.
banjaluka.net
