Milan Todorović će od Velike Gospojine zakoračiti u devedesetu godinu. I to, kako reče u bolnici, jer su mu ljekari zakazali operaciju lijevog oka baš na rođendan. Skoro je operisao desno, vid mu se značajno popravio, pa nesmetano čita dnevnu štampu.
Milan je najstariji čitalac „Oslobođenja“ u Gradišci, a možda i šire. U mladosti je čitao i „Politiku“, a u najboljim godinama dospio je i na naslovnicu „Borbe“.
– „Oslobođenje“ sam počeo čitati 1949. godine u septembru kad sam došao u Sarajevo. Dok sam živio u Gradišci, još kao dječak sam čitao „Politiku“. Za to je „kriv“ stric Vlado, od njega sam uzimao primjerke novina i čitao, nastavio sam ih čitati u domu za ratnu siročad u Gradišci. Kako tada sa petnaest, evo i sada na pragu devedesete. Još ako mi ljekari poprave vid i na lijevom oku, onda ću sa lakoćom pratiti dnevnu štampu – optimista je Milan Todorović.
Milan svakodnevno prošeta po nekoliko kilometara, pretežno savskim kejom. Napravi krug, a polazna tačka je kiosk sa štampom. Sa ponosom ističe svoju fotografiju i nekoliko rečenica o njemu ispisanih na naslovnici „Borbe“.
– Orden rada od svoga „Famosa“ sam dobio 1975. godine. Preduzeće me je predložilo i ja sam dobio to visoko odlikovanje. Koliko sam se obradovao ordenu, toliko sam bio srećan kada sam vidio da mi je „Borba“ ukazala veliku čast. Bio sam metalostrugar, vrijedan i odgovoran – rekao je Milan Todorović.
Ovaj vitalni penzioner proveo je po tri godine u domovima u Gradišci i Sarajevu. Završio je vojnu industrijsku školu i radio u „Famosu“. Bio je navijač Sarajeva, a zbog crne kose i tamne puti u mladosti je zaradio nadimak Cigo. Kako kaže, stanovao je u naselju Gorice i imao dosta drugara Roma iz naselja.
– Mnogi su mislili da sam i ja Rom, zvali su me Cigo i to mi je godilo. Sjećam se tih dobrih drugara sa sjetom. Bio sam prije dva dana u Sarajevu, išao sam zapaliti svijeću na suprugin grob. Prije godinu dana taksijem sam otišao u Jasenovac da zapalim svijeću i ocu Branku koga su ustaše ubile maljem u ovom stratištu. Ovih dana se obilježava 80 godina od stradanja srpskog naroda na Kozari. Teško mi to pada, jer sam izgubio oca i strica Vasu – ispričao je sa posebnom sjetom u glasu Milan Todorović, potkozarsko dijete, gradiški i sarajevski domac, radnik u vojoj industriji i pasionirani čitalac dnevne štampe.
B. Grgić
