Brkajlija Vlado Kukavica: Kad pojedem vrganj, smio bih i među holivudski dekolte
Suša je, pa je Vlado Kukavica – veliki poznavalac vrganja, lisičarki i još 62 vrste jestivih gljiva – okačio korpu o klin. Ali nije okrenuo leđa šumama prelijepe Prosare.
Svake godine Vlado prepješači Prosaru, sve od Gašnice do Orahove i na drugu stranu do Trebovljana i Miloševog Brda. Ovoga ljeta gljiva nema, pa se Vlado preorijentisao. Napravio je zavidnu kilometražu po šumama tražeći trešnjevu koru kako bi napravio što veći broj pravih lila za Petrovdan.
– U zamrzivaču, koji ima funkciju robnih rezervi, imam vrganja za čitavu godinu. Sada je vrijeme za lile, a nakon prve kiše ponovo ću znanim stazama u potrazi za vrganjima i ostalim gljivama – rekao je Kukavica.
Vlado smatra da ga još u šesnaest sela niko nije dostigao u berbi gljiva. Ratne 1993. godine su bile toliko rodile da ih je brao klečeći.
– Za jedan dan te godine sam ubrao 126 kilograma. Ubrao sam i kapitalca vrganj. Bio je težak 2.100 grama. Ali prvo sam nekoliko minuta sjedio pored njega i divio mu se, pa ga tek onda ubrao. Posebne vrste sa bijelim repom večeram i tad bih se smio uputiti u Holivud među one glumice sa dubokim dekolteom. Ne bih se osramotio – priča Vlado Kukavica.
Vlado je na gradiškoj zelenoj pijaci na čas odložio lile, zamolio prodavačicu povrća da ih pripazi i uputio se ka omiljenom kafiću. Brkovi pokazuju da je dobrog raspoloženja uprkos činjenici da su meteorolozi najavili nepovoljnu bioprognozu. Ko zna šta brkajliju Vladu čini zadovoljnim?
B. Grgić
