Po nekima nastao u Indiji, za druge on je ipak iz Kine ili srednje Azije. Crno bijela ploča sa 64 polja, 16 figura i dva protivnika. Igra zvana šah u centru Banjaluke ima svoje vjerne i igrače i posmatrače, okuplja sve zaljubljenike u ovaj poseban sport.
Tu šah igra i najstariji aktivni šahista Banjaluke, Petar Vučenović koji i u devetoj deceniji života jedino bolest može spriječiti da ne dođe svaki dan na svoju partiju igre mudrosti i strategije.
„Igrao sam dvadeset godina na festivalima šaha za ’’Čajevac’’ iako sam sa Lauša. Dva puta sam išao na more zahvaljujući šahu u Pulu na proljeće, a u jesen na radničku Šahovsku olimpijadu Jugoslavije”, kaže nam Petar Vučenović.
Šah igra već 70 godina, a naučio ga je igrati sa 12 godina. On nam je još kazao kako se desi i po koja svađa ili rasprava jer ima i onih koji teško prihvataju poraz.
O šahovskim poljima i figurama brinu sami. Kako nam je rekao gospodin Momo obraćali su se Gradu za pomoć održavanja polja i figura u gradu, ali im nisu još izašli u susret.
„Polja i figure održavamo sami, sakupimo novac između sebe i obojima polja. Mnogo turista koji dođu u Banjaluku, rado zastanu i zaigraju sa nama, a polja i klupe su u lošem stanju što ostavlja ružnu sliku o samom gradu“, kazao je Momo.
Ni kiša, ni snijeg, niti bilo kakva druga vremenska prilika ih ne spriječava da dođu na druženje. Osim onih koji igraju tu su i oni koji samo posmatraju igru, a oni imaju svoj žagor priče o životu, o tome šta žene spremaju za ručak, a možete čuti i po koju lovačku priču.
U sport se kažu najviše razumiju, to im je priznaju omiljena tema, a kako su Olimpijske igre u toku mora se prokomentarisati igra Endija Mareja ili Novaka Đokovića, ali dati i prognoza za utakmicu vaterpolista ili košarkaša.
Ovi ljudi čuvaju duh grada Banjaluke i pozitivan primjer navika koji mlade generacije treba da usvoje i nastave.
PIŠE: MILENA ŠPIRIĆ
