Naši kajakaši Marko Tomićević i Milenko Zorić su ponos Srbije! Srebro koje su donijeli sa Olimpijskih igara slavila je cijela zemlja, ali posebno radosni bili su mještani sela Vučak u Ivanjici.
Deda Marka Tomićevića, Boško pratio je unukov veliki uspjeh u Brazilu.
-Nema ponosnijeg dede od mene. Cijelo selo se okupilo, svi smo gledali trku i navijali iz glasa. Orila se planina. Ostavili smo i šljive nepokupljene i sve radove u polju, svi smo bili uz Marka i Milenka. Ponos naš, osvjetlao je obraz porodice i čitave nacije- priča Boško Tomićević.
On živi u selu Vučak u Ivanjici na obroncima planine Golije gdje gotovo da nema pristojnog televizijskog signala. Pred trku naših srebrnih momaka okupili su se mještani, montirali antene, pojačivače, razne priključke i uspjeli da uspostave vezu kako bi iz srca navijali za njihovog zemljaka.
-Marko je veliki borac, nikada ne odustaje od svojih ciljeva. Prvo je trenirao vaterpolo, ali mu smetao hlor pa nije mogao da nastavi. Ali kao što vidite nije odustao, prešao je na kajak i pokazao kakav je sportista i čovjek. Plakao sam kao dijete od sreće. Slavili smo do kasno u noć. Ne možete ni da zamislite koliko smo mi srećni i ponosni. Ovde se rodio njegov otac Mirko. Pa to su naši Vučački geni, mi se borimo do posljednjeg atoma snage, nikada ne odustajemo.
Deda Boško nije mogao da sakrije emocije.
– Očekujem ga čim se vrati. Deda jedva čeka da ga zagrli. I samo da vam kažem, imam još dvojicu unuka i oni su sportisti. Markov mlađi brat Stefan je vaterpolista a brat od strica Milan je isto kajakaš. Oni su moj život -priča za “Blic” ponosni deda.
I za kraj, poruka za srebrnog unuka.
– Ja ovde nemam ni poštenog signala a i mator sam za te vibere i poruke na internetu, zato bih na ovaj način poručio mom divnom unuku: Marko deda te čeka, spremamo ti doček koji si zaslužio, ti si naš ambasador!
