Rodom Dubičanin, a nastanjen u Prijedoru, Slobodan Trkulja je nevjerovatan zaljubljenik u fudbal.
Njegov stan krase mnogi fudbalski suveniri, isječci iz novina, diplome, pehari, a ovu respektabilnu sportsku zbirku upotpunjuju i mnogobrojni albumi.
Slobodan je davne 1968. godine otišao u Njemačku i tamo je godinama igrao fudbal. Kako sam kaže, bio je prvi fudbaler iz Dubice koji je otišao negdje vani „da nogama zaradi kruh“.
Nakon igračke karijere u amaterskim klubovima, pohađao je u Kelnu trenersku školu i dobio njemačku licencu. Dosta dugo se bavio trenerskim radom, između ostalog i u Srbiji, a specijalista je u žongliranju s loptom.
Učestvovao je na mnogim takmičenjima, a na Olimpijadi veterana u Atini osvojio je drugo mjesto, jer je držao loptu na glavi punih 6 kilometara više od sat vremena.
– Na tim takmičenjima sam u Izraelu 1987. godine osvojio 1. mjesto na svijetu , a u Amsterdamu sam 1998. godine osvojio 4. mjesto u konkurenciji 120 takmičara iz celog svijeta – kaže Trkulja.
Ponosan je na arhivu koja broji više od 5. 000 slika jugoslovenskog, evropskog i svjetskog fudbala, a to je, kako navodi, nešto na što bi bili ponosni i mnogi svjetski klubovi.
Slobodan je u Mladenovcu držao školu njemačkog fudbala, a istu takvu je namjeravao da otvori i u Prijedoru. Tu namjeru još nije realizovao, ali bi, kako kaže, volio da vodi i neki jači sportski klub u Srpskoj.
Njemački fudbal se, ističe Slobodan, odlikuje disciplinom, na treninzima se ćuti i radi. Čuje se samo trener.
Najljepši mu je brazilski i argentinski fudbal, mada voli da gleda sve sportove.
Strastveni je navijač banjalučkog Borca i Crvene zvezde.
Slobodan se ne predaje godinama. Iako je zagazio u sedmu deceniju ne smeta mu da kao šezdesetpetogodišnjak trči svako jutro po 10 kilometara, vrijedno trenira i šuta loptu.
– Nema veze da li je napolju kiša, jako sunce ili veliki minus, ja svoje treninge odrađujem i ne bih ih nizašto preskočio – tvrdi Slobodan. Nikad nije pušio, niti pio alkohol, a svako jutro nakon ustajanja u šest ujutro pije čašu kozijeg mleka, u koje doda med i dva jajeta.
– U zdravom tijelu je sigurno zdrav duh – sa osmijehom poručuje Slobodan, koji je redovni čitalac „EuroBlica“.
Olimpijci Srbije primjer
Slobodan i danas skuplja novinske članke i fotografije, a kaže da za sve treba dosta truda. Napominje da fudbal voli najviše na svijetu, te da mu kad je ovaj sport u pitanju ništa nije teško.
Za dobrog sportistu je najvažnije da bude disciplinovan i uporan, a rezultati će, kaže, doći sami po sebi. Primjer su i olimpijci iz Srbije, koje je redovno pratio ispred svog televizora, na kojem kao ukras stoje tri fudbalske lopte.
