Niže plate u odnosu na druge grane medicine, te nemogućnost daljeg usavršavanja glavni su razlozi zbog kojih se sve manje ljekara odlučuje na specijalizaciju porodične medicine, a što bi za nekoliko godina i te kako moglo da se osjeti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Među većinom studenata medicine u RS odavno vlada mišljenje da se valja školovati za cjenjenije i plaćenije oblasti, dok je primarna zdravstvena zaštita izbor tek ako ne postoji drugi, bolji.
Iako svjesni problema, nadležni malo šta rade na afirmaciji ove oblasti medicine.
Student šeste godine opšteg smjera na banjalučkom Medicinskom fakultetu Ivana Lukenda kaže da nije zainteresovana za porodičnu medicinu prvenstveno jer ne postoji mogućnost napretka.
– Ne sviđa mi se što u toj oblasti nema napretka, cijeli život ne mrdaš sa mjesta, plus što porodičnog doktora malo ko cijeni. Primarna zdravstvena zaštita nam se kroz studije veoma slabo i približi – priča Lukenda i dodaje da joj je želja da postane pedijatar ili oftalmolog.
Predsjednik Udruženja doktora porodične medicine RS Draško Kuprešak kaže da je deceniju unazad mnogo urađeno na unapređenju primarne zdravstvene zaštite, adaptaciji i opremanju domova zdravlja, ali priznaje da se zapelo na afirmaciji ove grane medicine.
– Nismo uspjeli da učinimo atraktivnom porodičnu medicinu kao djelatnost mlađim kolegama, prvenstveno zato što je to težak posao za malo novca. Mladi ljudi radije biraju druge oblasti medicine, gdje mogu brže i efikasnije riješiti svoju egzistenciju – kaže Kuprešak.
Istakao je da je za porodičnu medicinu potrebna ljubav, posvećenost i prije svega skromnost, te da je postalo jako teško raditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer se nalaze pod pritiskom zadatih okvira po pitanju finansija.
– Porodični ljekari su samo lani obavili više od 3,8 miliona pregleda, a prvi smo na udaru kada su u pitanju procjene nezadovoljstva pacijenata, iako smo temelj zdravstva – pojašnjava Kuprešak.
Da se specijalizacija porodične medicine zaobilazi u širokom luku, priznaje i predsjednik Sindikata zdravstva i socijalne zaštite RS Milenko Granulić. Razlozi su očigledni, dodaje, male plate i nemogućnost usavršavanja.
– Samo oni koji moraju, odlučuju se na tu specijalizaciju. To je grana medicine sa mnogo obaveza, velikom odgovornošću i najmanjim platama u odnosu na druge specijaliste jer nema dežurstva, noćnog rada i pripravnosti. To su ljudi koji u prosjeku dnevno pregledaju 50-60 pacijenata – kaže Granulić.
Dodaje da ukoliko sadašnja situacija potraje, RS bi kroz pet godina mogla imati problema sa nedostatkom doktora porodične medicine.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS pojašnjavaju da godišnji plan specijalizacija prave na osnovu zahtjeva zdravstvenih ustanova i njihovih potreba.
– Sve zdravstvene ustanove pojedinačno nam dostavljaju svoje zahtjeve za specijalizacijom za one grane medicine za koje smatraju da im trebaju, a ove godine smo imali 24 zahtjeva za specijalizaciju iz oblaste porodične medicine – rekli su u resornom ministarstvu.
Poručuju da je primarna zdravstvena zaštita RS ugovorena sa 54 doma zdravlja i 18 privatnih zdravstvenih ustanova, te da su domovi zdravlja u 2015. godini imali 672 verifikovana tima porodične medicine i 861 ljekara, dok je u privatnim zdravstvenim ustanovama lani radilo 29 verifikovanih timova porodične medicine i 29 ljekara.
Direktor Doma zdravlja u Bijeljini Zlatko Maksimović kaže da je zainteresovanost za specijalizaciju iz porodične medicine u ustanovi na čijem je čelu sada bolja nego ranije, ali priznaje da postoji potreba za motivacijom mladih ljekara.
– Imamo 55 timova porodične medicine i bijeljinski Dom zdravlja je rijedak primjer zdravstvene ustanove u RS koja posluje pozitivno – rekao je Maksimović.
