Raštimovane i oštećene harmonike, kada od njih mnogi dignu ruke, dobijaju novi sjaj i ljepotu zvuka u radionici Zorana Kondića u selu Jošik kod Kozarske Dubice.
Majstor koji harmonikama utiskuje dušu, zavolio je magične instrumente još u djetinjstvu. Naučio je svirati dok je bio đak u osnovnoj školi a potom, vođen neodoljivim melodijama, krenuo u osvajanje muzičkog svijeta. Svirao je sve, kaže, od Baha do sevdaha.
– Nastupao sam u kafanama, na vašarima, narodnim zborovima i svakojakim slavljima a predavao sam i muzičko vaspitanje u školama. Tako sam upoznao mnogo ljudi – priča Zoran pokazujući albume fotografija višedecenijskog muzičkog puta na pozornicama bivše Jugoslavije. Okružen harmonikama, kaže da je sasvim slučajno, iz znatiželje počeo popravljati ovaj instrument.
– Prvo sam razmontirao svoju harmoniku jer je počela da škripi i cvili, ne svira po mojoj želji i mjeri publike. Razmišljao sam, probaću pa ako ne uspijem nije ni važno jer mi je svakako donijela novca za nekoliko novih harmonika – prisjeća se ovaj majstor za harmonike svoga prvog izazova.
Tada je shvatio da su njegovi prsti zlatni i za popravku harmonika. Tome je, vremenom davao sve veću prednost a glas o Zoranovim serviserskim vještinama brzo se širio. Na njegovim policama i radnom stolu sada su harmonike iz Amerike, Danske, Švedske, Nemačke, Austrije, Hrvatske i drugih država. Među njima je i harmonika od stotinu ljeta koju je kupio za sebe i ljubomorno je čuva.
– Muzičari mi donose tonski raštimane harmonike ili harmonike sa mehaničkim kvarovima. Ništa mi se ne može oteti, to je sigurno. Samo je razlika u vremenu jer za neke popravke potrebno je dan ili dva a za neke i po više mjeseci. Ponekad se mora ručno napraviti po neki dio a to je veoma komplikovano i odgovorno – pojašnjava ovaj majstor svakodnevicu iz svoje radionice.
Dogodovštine iz radionice
Radionica Zorana Kondića mjesto je mnogih anegdota.
– Bračni par je donio harmoniku na popravku. Muž priča šta i kako bi trebalo da se uradi i podesi, pokazujući zavidno muzičko znanje, a žena drijema u vozilu pored ceste, neće da izađe. Poslije desetak dana, došli su po harmoniku. Zamolio sam gospodina da zasvira, ali se on počeo nećkati. Pozvao je ženu za koju sam vjerovao da se u to ne razumije, ali kada je zasvirala, svi smo ostali zatečeni njenim umijećem. Njen muž je, ipak, bio samo u ulozi vozača – ispričao je Zoran jednu od dogodovština iz svoje radionice.
