Prošle sedmice je objavljena lista od 25 lokacija za brzinski seks u Banjaluci.
Naravno, nisu pobrojane stambene jedinice, hoteli i druga „sigurna“ mjesta za sex. Kada smo već kod zgrada, nikako ne bismo smjeli preskočiti liftove, podrume, pa i mjesta ispod stepenica… E, da, i nezaboravne terase sa ravnim krovovima. Obično su terase najviši pijedestal na koji se većina mladih, od tinejdžerske do brucoške faze, mogu popeti u seksualnoj fantaziji. „Ona“ se osjeća uzvišeno, a ti si vrh sa kojeg se gleda grad koji svijetli.
Ovaj put, portal ”ČITAJ MUŠKI’‘ donosi i neke od zanimljivih zgoda i nezgoda sada već iskusnih i u ozbiljnim godinama Banjalučana (imena poznata redakciji), koji su u mladosti obilazili jedno od najpoznatijih mjesta za brzi sex – parking na Paprikovcu, odnosno „kod bolnice“, tragajući za prvim seksualnim iskustvima, posmatrajući one daleko iskusnije u ovoj omiljenoj aktivnosti.
Na ovoj lokaciji najčešće su voajerisali klinci iz obližnjih naselja, a jedan od njih, kojem ne želimo spomenuti ime iz objektivnih razloga, za „ČITAJMUŠKI“ prisjeća se jedne večeri od prije mnogo godina u kojoj je sa još četiri – pet drugara krenuo na Paprikovac da vidi, „radi li se šta gore“.
Kada su stigli, desetak automobila pokazivalo je intenzitet i snagu amortizera, pa su odlučili da obiđu sve i vide ko koga „pegla“.
– Imali smo osjećaj da se asfalt pomjera, sijevaju guzovi po šoferšajbnama, udaraju i štikle po istoj u nekim autima… Kad, odjednom, jedan od drugara zaurla „eno mi tetke“, a drugi, poznat po blesarijama, upita: „je l’ona sa velikim gu*ovima?“. Ovaj, tetkin, se pogubio. Kaže: „ne bi ona“, a mi uglas odgovorišmo: „možda i ne bi, ali sada, baš sada fino ljulja“ – ilsutrativno objašnjava naš sagovornik i dodaje kako se stara japanska limuzina skladno njihala u ritmu „tetkine“ ogromne zadnjice.
Naravno, kaže, sve je to trajalo nepun minut, ali za njih, u tom uzrastu, taj minut bio je dug kao godina.
– Bili smo napaljeni klinci i iz dosade smo se pojavili na Paprikovcu. Poštujući svog drugara, odmah smo se udaljili sa mjesta „zločina“. Svakako, narednih nekoliko nedjelja, možda i mjeseci naš drugar nosio je nadimak „tetkin“ i, razumljivo, nije bio raspoložen za zezanje. Mi smo mu pokušavali objasniti da tetke ne služe samo za pravljenje ajvara i davanje kinte krišom bratiću ili sestriću, nego da i one imaju svoje potrebe. Ako niko ne pravi ajvar u kući, onda se on mora naći u izlogu i ima svoju cijenu konzumiranja. Često bude i slađi od onog kućnog – navodi naš sagovornik i savjetuje svima da, prije nego što krenu u voajersku avanturu, prvo dobro provjere gdje su im roditelji i bliža familija u tom momentu, kako bi izbjegli crvenilo obraza i nove, nelagodne, nadimke.
Još jedan sagovornik portala ‘‘ČITAJ MUŠKI’‘, nešto mlađi od prethodnog, koji dijeli slična bezgrešna dječačka voajerska iskustva sa parkinga bolnice, za „ČITAJMUŠKI“, kaže kako su se u ranoj mladosti (14 – 15 godina) okupljali na školskom igralištu jedne od obližnjih škola klinci njegovog uzrasta, a da im je, karakteristično za te godine, sex često bio glavna tema.
S obzirom da su svi bili potpuno neiskusni, i oni su za prvim čarima tragali na je*odromima, posmatrajući parove kroz zamagljena stakla automobila.
– Bila je to 1998. ili 1999. godina. Zima, snijeg taman okopnio, a ja kupio nove patike. Skupo ih platio od svoje ušteđevine koju sam skupljao nekoliko mjeseci i došao na „školsko“ da se „pokažem“. S obzirom da svakog čuda tri dana dosta, a mojih patika i tri minuta, odlučišmo se popeti na Paprikovac i osmotriti „radnje“. Stadošmo kod jednog, najpokretljivijeg auta. Ljulja, čuje se vriska, ma sve u 16, ali slabo vidimo, jer kondenz remeti zadovoljstvo. Kad, odjednom, otvoriše se suvozačeva vrata, pojavi se ruka koja repetira pištolj. A mi, kud koji – mili moji. Sletišmo niz brdo u par koraka najkraćim putem. Ja, po nevolji, po sred livade. Kad smo pobjegli na pristojnu udaljenost, pogledah, a moje patike se ni ne prepoznaju, ma blatnjav do pasa – prisjeća se naš sagovornik sa osmijehom ina licu i ističe da je od svega najteže bilo roditeljima objasniti gdje se i kako uvalio u toliko blato, a patike nikada više nisu bile iste.
Ovo prisjećanje, navode sagovornici portala ”ČITAJ MUŠKI”, je i svojevrstan omaž Paprikovcu, odnosno parkingu kod bolnice, kakvog su poznavale generacije stasale prije 2000. godine. Zbog uređenja prostora i novih građevinskih rješenja, neki novi klinci moraće tragati za nekim novim mjestima, jer je previše lokacija postalo javno da bi bilo tajno.
