Profesionalni kuvar iz Banjaluke, Predrag Tošić, rekao je za Press da je budala svako ko misli da je kuvanje ženski posao.
Da je kuhinja mjesto kreativnosti, inspiracije, sreće i slasnog zadovoljstva, dokazuje je i Predrag Tošić, koji svoje emocije svakodnevno iskazuje u svojim jelima i stavlja ih na tanjir.
Predrag je lice koje lako možete prepoznati sa malih TV ekrana, ali on je i lice koje se krije iza zatvorenih kuhinjskih vrata gdje se u potpunosti predaje svom poslu i gdje svakodnevno radi na kreaciji i umjetnosti svojih jela koje njegovi gosti imaju zadovoljstvo da probaju.
Upravo o strasti, kreativnosti i predanosti koju zahtijeva ova vrsta posla kao i o društvenim stereotipima koji se vežu za njega, Tošić je govorio u razgovoru za Press.
Kao profesionali kuvar, Predrag ima 20 godina iskustva ali za njega godine predstavljaju samo broj jer kako ističe, on još uvijek uči.
“Ja sam tek počeo da učim i za kuhinju me vezuje ljubav koja bi trebala biti inspiracija u sve i jednom poslu. To je poziv koji sam ja izabrao i koji me ispunjava iz prostog razloga što svaki dan pravim nešto novo i iskusim nešto novo. Ja se igram na poslu i to je fenomenalno. Malo je poslova koji ti daju takvu vrstu slobode”, rekao je Tošić.
Dok se trud i vještina zahtijevaju od svakog kuvara, strast je ono što im, prema Tošićevim riječima, omogućava da postanu vrhunski.
“Bez strasti ostaješ prosječan. Bez kreativnosti postaješ kao i drugi, a ne trebaš da budeš kao i drugi ako želiš biti vrhunski. Ja mislim da svako treba da bude svoj i svakom treba dopustiti da bude svoj. Najveći problem sa kojim se ja susrećem u školi i u društvu jeste da se svi boje šta će reći drugi i boje se osude okoline što je potpuna glupost. Život je jednostavan, posao je jednostavan i sve je jednostavno samo smo mi ti koji komplikujemo”, govori Tošić.
Kao pojedinac koji smatra da se ne treba povinovati ocjeni drugih Predrag svoje mišljenje primjenjuje i u kuhinji.
“Ja sada radim u emisijama gdje sam član žirija, ali ne mogu da ocjenim nijedno jelo zato što ocjenjujem na osnovu svog iskustva, ukusa, svog djetinjstva i svog života. Sve što neko napravi nekom može da se svidi, nekom ne, ali to ne znači da je to jelo loše. Mi se previše bubamo sa tim nekim tipovima žirija i nekim načinima ocjenjivanja što čisto trebaju biti zabavnog karaktera. Ukusi su apsolutno različiti. Čak i ako nekom izgori jelo on može reći da je navikao da ga priprema na taj način”, ističe Predrag.
Kao što je potrebno razbiti uobičajne okvire razmišljanja u kuhinji, to je potrebno uraditi i van nje, smatra Tošić, pogotovo kada je riječ o Ugostiteljskoj školi kao i stereotipu da je ženama mjesto u kuhinji.
“Nažalost postoji stigma vezana za Ugostiteljsku školu. Svojim radom u protekle dvije, tri godine unazad pokušavam da to promijenim jer ljudi smatraju da ako ideš u Ugostiteljski ništa drugo nisi mogao da upišeš i da si osuđen na propast što apsolutno nije tačno. Kuvar je sve popularnije zanimanje i postoje kuvari koje ja znam koji su mnogo uspješniji nego neki doktori u Banjaluci. To jeste mali procenat, ali to su ljudi koji su predani onome što vole”, kaže Tošić.
Svojim učenicima u školi Predrag pokušava da prenese onu najvažniju lekciju – da se oslanjaju na sopstveno znanje.
“Ja bukvalno na svakom času pokušavam učenicima objasniti ono što ja nisam znao kada sam bio njihovih godina. Ja sam završio Ugostiteljsku školu u Banjaluci i prošao sam kroz sve što oni sada prolaze. Jedini način da se odbrane jeste sa znanjem. Sa znanjem možete da zahtijevate normalne uslove i normalni posao i da ne dopustite da vas gazda, vlasnik ili bilo ko drugi iskorištava”, naglašava Tošić.
Da bi se to i ostvarilo potrebno je da se pređe put od najniže stepenice pa do samog vrha.
“Ja znam puno momaka i djevojaka koji su završili školu i nakon godinu dana postali šefovi kuhinje. Oni misle da uspjeli, ali nisu. Kada prođe pet godina shvatiće kakvu su grešku napravili. Ja sam u svom životu oprao više suđa nego što je pola Banjaluke vidjelo, ali to mi je i omogućilo da dođem na mjesto gdje sam danas i da znam koliko odgovornosti ono nosi sa sobom”, isitče Predrag.
Kao učitelj, Tošić govori da je njegov posao da svoje učenike nauči da hodaju i da ih pripremi za maraton, jer kada završe školu tada za njih počinje prava trka.
Na pitanje šta bi odgovorio nekome ko bi mu rekao je njegova profesija ženski posao, Predrag ima veoma kratak i jasan odgovor:
“Rekao bih mu da je budala. To je lični stav, ali ljudi ne shvataju koliko gube sa tim načinom razmišljanja. Ako neko kaže da je kuvanje ženski posao samo ga trebate upitati u koliko restorana je ušao i koliki je procentat muških kuvara u njima”.
Razlog za ovu disproporciju u brojakama prema Tošiću je vrlo jednostavan.
“Nije tu u pitanju nikakva filozofija niti to da su muškarci bolji u kuhinji. Jednostavno. kuvanje je zaista naporan fizički posao. Kuvari rade po deset sati normalnu smjenu i šest dana u sedmici što je ritam koji je teško ispratiti. Ja mislim da su žene u svakom pogledu superiornije od muškaraca, ali u svakom. Po meni je totalno glupo i da se poredimo sa njima kada su one te koji rađaju i donose novi život”, navodi Tošić.
Za kraj, Predrag savjetuje kako u kuhinji, tako i u životu, da uživamo u svakom zalogaju i da se ne bojimo isprobati nove stvari.
„Jako je teško ubjediti nekog ko misli da sve zna, a mi smo narod koji sve znamo i sve razumijemo. Svačiji ukusi su različiti, ali da bi otkrili one koji nama gode, ne trebamo se plašiti da probamo nešto novo“, zaključio je Predrag Tošić.
