REVOLUCIONARNI ZAHVAT: Kako su srpski ginekolozi spasili živote jednojajčanih blizanaca dok su bili u stomaku
Ginekolozi iz GAK ”Narodni front” prvi su u svijetu sproveli komplikovanu proceduru, kojom su spasli živote jednojajčanih blizanaca, dok su još bili u stomaku majke, saznaje ”Blic”.
Trudnici, koja je ležala u ovoj bolnici, u 29 nedjelji trudnoće ustanovljeno je da jedan blizanac daje krv drugom, zbog čega su obadvije bebe bile u kritičnom stanju. Radi se o takozvanom TAPS sindromu, stanju o kome se u svijetu medicine zna tek svega pet godina. Tako nešto dešava se samo kod jednojajčanih blizanaca. Jedna beba ispumpava krv i postaje anemična, dok druga ima višak krvi, zbog čega joj prijeti pojava moždanog udara.
– Ovaj sindrom može da se liječi porođajem, ali pitanje je da li bi djeca ostala živa. Drugi način bio je da laserski koagulišemo taj krvnog suda preko koga jedan blizanac daje krv drugom. Međutim, to nije bilo moguće uraditi u 29 nedjelji trudnoće, zato što su djeca već bila velika. To je moglo biti urađeno u 20 nedjelji, ali teško je naći taj krvni sud, jer je manji od milimetra. Treći realan način bio je da se da transfuzija blizancu koji je umirao zbog anemije. Međutim, i to je bio rizik, jer bi u tom slučaju beba ponovo dala krv drugoj, koja bi tada dobila još više krvi. Tako smo ulazili u začarani krug i sve veći rizik po živote beba – objašnjava na početku razgovora prof. dr Željko Miković, jedna od idejnih tvoraca ove nove procedure.
U narodu je uvreženo mišljenje da je sreća dobiti blizance. U medicini je to, međutim, malo drugačije. Ljekari se obično hvataju za glavu kada imaju blizanačku trudnoću, a pogotovu kada se radi o jednojajčanim blizancima, koji dijele jednu posteljicu. Statistika kaže da od tri trudnice koje nose blizance, dvije imaju komplikacije.
Nakon mnogih konsultacija, tim ljekara sačinjen od prof. dr Željko Miković i prof. dr Dejan Filimonovića, odlučili su se da uzmu krv od blizancu koji ju je imao previše i daju je onom koji je bio anemičan. I to u isto vrijeme, dok su još u majčinom stomaku. Doktorima su pomagali stručnjaci iz Instituta za transfuziju krvi Srbija, a ekipu su činili još desetoro stručnjaka iz raznih oblasti.
– Cijelu proceduru radili smo istovremeno. Majka je ležela u sredini. Svako od nas imao je svoj ultrazvuk, kao bi mogli precizno da dođemo do bebinih pupčanika. Dr Miković je iglom ušao u pupčanik velike bebe i iz nje izvadio 55 mililitara krvi. Tu krv smo samo prečistili i ja sam je polako, preko pupčanika, vratio u krvotok anemičnoj bebi. Ona je dobila 50 mililitara krvi – objašnjava prof. dr Dejan Filimonović.
Kroz šalu ljekari objašnjavaju da su uključili svojevrstan vremeplov, jer su bebe vratili u period kada je jedan imao manje krvi, a drugi bio manje anemičan.
Nakon intervencije, bebe su sedam dana bile sasvim dobro. Majka je tada već bila u 31 nedjelji trudnoće. Međutim, doktori su primjetili da se većem blizancu krv ponovo zgrušava, zbog čega su primjenili još jednu intervenicju. Ovoga puta samo su mu izvadili malo krvi i dali mu fiziološki rastvor kako bi mu razrijedili krv. Nakon pet dana, majka se porodila.
– Bukvalno je bila šansa da djeca prežive oko pet odsto. Zahvaljujući intervencijama porođaj je odložen za dvije nedjelje. Majka se porodila u 32 nedjelji i oba djeteta su preživjela – napominje prof. dr Miković.
Veća beba rođena je sa 1.870 grama, a hemoglobin joj je bio 230, dok je manja beba rođena sa 1.500 grama i hemoglobinom od svega 45. Poređenja radi, kod zdravog čovjeka, hemoglobin je 120.
( Blic )
